“Udaj se u septembru u crkvi i život će ti biti bogat i dobar”, narodno je vjerovanje zbog kojeg je ovaj mjesec još od davnina poznat kao najpovoljniji za vjenčanja.

Ali nisu samo vjerovanja ono što se zadržalo u narodu – ko su jabučari, zašto je kapija okićena, zašto je dobro zgaziti supružnika i bacati žito po njegovom domu ili zašto se muško dijete vrti tri puta? Odgovori leže u principima po kojima su se stvarale naše porodice.

Bogata obredna praksa ono je čime su se oduvijek odlikovale svadbe u Srbiji. Vremenom, neki običaji bi se izgubili, da bi se potom vraćali prilagođeni savremenim društvima.

Srpske svadbe su skup religijskih, mitoloških i magijskih radnji, protkanih folklornim sadržajima.

JABUKA – VJERIDBA

“Jabuka” je riječ koja je u mnogim našim krajevima predstavljala čin vjeridbe.

Razlog tome je što se na vjeridbu dolazilo sa jabukom, u koju su bili umetnuti novac i prsten, a roditelji momka, kao i njegova rodbina, nazivani su jabučarima. Ukoliko bi djevojka prihvatila, smatralo bi se da je vjeridba obavljena – kaže dr Marjanović.

BIDERMAJER

Bacanje buketa cvijeća kod nas se raširilo nakon Prvog svjetskog rata u gradskim sredinama, a zamah je dobilo u drugoj polovini 20. vijeka. Prema riječima Vesne Marjanović, bacanje bidermajera čin je pokazivanje želje da se lanac stupanja u brak nastavi i prenese na drugu mladu djevojku stasalu za udaju.

MLADOŽENJA – KAO VJEŠT RATNIK

Mladoženja ispred mladine kuće puca puškom u jabuku okačenu na dugačku motku. Kako kaže Vesna Drašković, ovo je dio svadbenih običaja dinarskog stanovništva i preživio je iz vremena kada je uloga muškarca bila izrazito ratničko-lovačka. Kako dodaje dr Marjanović, ovaj čin u prošlosti bio je znak da se mlada odvaja od svoje porodice i da tog trenutka te dvije porodice stupaju u familijarno, beskrvno srodstvo.

SITO NA KROVU

Pri dolasku u mladoženjinu kuću svekrva nevesti daje sito sa žitom. Nevjesta žito baca sa sve strane ispred kućnog praga, a sito baca na krov. Vjerovalo se ako sito ostane na krovu, brak će biti plodan i uspješan, a ako padne, mlada i mladoženja će se brzo rastaviti.

SIRENE NA ULICAMA

Značenje svake buke je da odagna zle sile od onih za koje se vjerovalo da im prijete. Tako su i mladenci bili na udaru jer su mijenjali status u društvu. Kasnije je to bila oznaka veselja i znak da su se dvije familije orodile – objašnjava dr Marjanović.

RAKIJA UMJESTO POZIVNICE

U mnogim krajevima Srbije, ali i šire na južnoslovenskom prostoru, u svatove se zove buklijom. Ako pozvani otpije gutljaj, odmah nalije svoju rakiju i vezuje dar pozivaru.

PRODAVANJE MLADE

Prodavanje označava čin kada djever “kupuje” mladu od njenog brata kao predstavnika njene porodice. Tako se u prošlosti davala simbolična nagrada za izgubljenu radnu snagu u njenoj porodici, dok je mladoženjina porodica dobijala člana više, radno sposobnog.

ZGAZI GA

– Vjeruje se da će onaj ko nakon pristanka na sklapanje bračne zajednice prvi nagazi svog partnera voditi glavnu riječ u kući – kaže Vesna Drašković.

MIRAZ

To je djevojačka sprema, u tradicionalnom društvu bila je imovina koju je djevojka pripremala od trenutka kada uđe u pubertet. U seoskim sredinama miraz su činili peškiri, ćilimi, posude, odjeća i nakit. Ukoliko bi došlo do razvoda, nevjesta bi svoj miraz vraćala sa sobom u roditeljsku kuću.

NAKONJČE

Nekada je bio običaj da kada svatovi pristignu u mladoženjin dom, svekar doda nevjesti muško dijete koje ona tri puta okrene, podigne i poljubi, a potom i daruje. Vjerovalo se da se tako obezbjeđuje plodnost mlade i nastavak loze po muškoj liniji.

KIĆENJE SVATOVA

Djevojački svatovi pošto nisu išli na vjenčanje, već su se sastali u domu, nisu ukrašavani ruzmarinom sve do polovine 20. vijeka, a potom je počelo kićenje svih svatova. Danas se svatovi kite na više načina i nije nužno da bude ruzmarinom, ali ono što je ostao običaj jeste da se onome ko kiti za to daje novac.