Kada napuni četrdesetu, njegove duge i elastične kandže ne mogu više da love plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen.

Mit o orlu koji kruži internetom star je skoro isto onoliko koliko i postoji ova moćna ptica. Prenosio se uvijek s koljena na koljeno kako bi simbolično objasnilo sazrijevanje čovjeka. U to vrijeme, čovjek je živio u mnogo većem saglasju sa prirodom, a odrastanje, život i smrt mogao je tada da objasni samo mitovima i legendama.

Prema ovom mitu, orao, ta moćna ptica živi gotovo koliko i čovjek, ali samo ako prođe put bolnog umiranja i ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni sa čovjekom. Negdje u četrdesetima, ako ne i prije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu kakav im je Bog namijenio.

Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može da doživi i 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, orao mora da donese tešku odluku.

Kada napuni četrdesetu, njegove duge i elastične kandže ne mogu više da love plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za grudi, što mu onemogućava let.

Tada orlu preostaju samo dvije opcije - ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. Taj proces od orla zahtijeva da odleti na vrh planine i sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi kljun naraste nakon čega novim kljunom iskljuca stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao počinje da kljuca svoja otežala stara pera.

I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.

Mit o orlu govori o promjenama koje se dešavaju kod skoro svakog od nas u određenoj životnoj dobi.

Mnogo puta, kako bismo preživjeli moramo da započnemo proces promjena. Trebalo bi da se riješimo nekih sjećanja, štetnih navika, loše okoline... Jedino oslobođeni od bremena prošlosti i osnaženi vjerom u bolje možemo iskoristiti sadašnjost.