„Tu, na motoru, čovjek se osjeća živim! Sklad sa okolinom, gdje vas ništa ne guši, ne sputava, adrenalin, to vožnju motorom čini posebnom, a bajkera slobodnim kao ptica!“, kaže Milan Buđen koji se sa dvotočkašima druži već skoro pola vijeka…

Supružnici Milan i Nada Buđen, vjerovatno najstariji trebinjski ljubitelji dvotočkaša, iako su u penziji i danas žive ono staro bajkersko iskustvo – ko jednom osjeti slobodu „na krilima“ snažne mašine, ta ga strast do kraja života ne napušta.

Ovo dvoje bajkera-veterana i životnih saputnika sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka na motoru su obišli cijelu bivšu Jugoslaviju.

Za njih je to, kažu, i danas vrijeme kojeg sa najradije sjećaju – svaka bajkerska avantura značila je pregršt novih doživljaja, otkrivanje nepoznatog, susrete sa ljudima i dalekim krajevima, neraskidiva bajkerska prijateljstva…

„Voljeli smo da putujemo i nikad nam nije bilo teško. Za put smo se spremali preko noći. Išli smo do Kosova i Metohije i obišli sve manastire. Putovali do Srbije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije. Svuda stizali, noćivali gdje se zateknemo. Družili se sa različitim ljudima. To su predivne uspomene koje i danas žive u nama“, pričaju ovo dvoje vremešnih supružnika, koji penzionerske dane provode u porodičnoj kući u selu Žakovo, nadomak Trebinja.

Kada su dobili prvo dijete, sina Aleksandra, kaže Nada – putovali su i sa njim, ali na kratke relacije.

„Kada je Saša imao godinu i po i njega smo vozili na motoru. Ušuškali bismo ga i sjeli između nas a on bi zaspao. Nije čudo što i on voli i vozi motor, ali je zato interesantno što ga, kao i ja nekada mog Milana, svuda prati njegova supruga“, priča ona i dodaje kako nikada nije upravljala motorom, već ju je uvijek vozio suprug Milan, sa kojim mjesta strahu nije bilo.

Da dvotočkašem putuju u inostranstvo nisu se nikada odvažili i ne žale zbog toga. Ono za čim žale su trebinjski bajkeri kojih više nema.

„Često obnavljamo prijašnje uspomene i sa nostalgijom se sjećamo naših divnih drugara i prijatelja koji više nisu među nama. Sastajemo se sa onima koji su u Trebinju, jer to su neraskidiva prijateljstva i uvijek smo tu jedni za druge“, pričaju uglas Milan i Nada.

Zajednička strast prema motorima učvrstila je i njihovu ljubav, a možda je oko jednog od Milanovih ljubimaca sve i počelo. „Milana sam prvo primijetila po fizičkom izgledu, a onda i svemu ostalom. Zaljubila sam se odmah“, otkriva Nada, dok Milan sa osmjehom dobacuje – da se njegova supruga vjerovatno prvo zaljubila u motor koji je vozio.

„Davne 1968. počela je moja bajkerska priča. Imao sam dvadesetak godina tada. Naišla je jedna dama i oborila me s nogu. Ja nju zahvaljujući motoru“, šaljivo će Milan, kojem dvotočkaši nisu služili samo za putovanja širom bivše zemlje, a još manje za osvajanje ženskih srca– već prije svega za sportsko nadmetanje.

Godinama je, kaže, učestvovao na reliju „Sutjeska“, najmasovnijem takmičenju automobila i motora nekadašnje Jugoslavije.

„Na reli ‘Sutjeska’ išao sam svake godine od 1970-1980. To se nije propuštalo! Iz Trebinja bi put Tjentišta krenulo nas deset ili dvanaest bajkera. Željno smo iščekivali taj događaj. Jednom je Nada išla sa nama. Bilo je to 1974. kada je na Tjentište došao i Tito“, priča Milan kojem je reli iz 1980. godine ostao u najljepšem sjećanju.

„Svake godine bi učestvovali motoristi od Slovenije do Makedonije. Konkurencija je uvijek bila jaka. Te 1980. godine sam pobijedio i osvojio pehar. U biltenu, koji je bilježio imena pobjednika svake godine, nalazi se i moje ime. Osvojiti pehar sa relija ‘Sutjeska’ je nešto nevjerovatno!"

Milanu ovo nije prvi ni jedini pehar. Osvojio ih je mnogo na manjim motorima – klasa do 175 kubika i preko. Ipak, zbog brojnih obaveza koje je život nametao od 1980. godine više se nije takmičio, ali i pored toga – motor nikada nije prestao da vozi.

„Vozim ja i automobil i kamion, mada je vožnja motorom jedina prava. Tu, na motoru, čovjek se osjeća živim! Sklad sa okolinom, gdje vas ništa ne guši, ne sputava, adrenalin, to vožnju motorom čini posebnom, a bajkera slobodnim kao ptica!“

Posljednji od mnogih kupljenih motora Milan je poklonio. Danas ponekad uzme sinov i, kako kaže, provoza jedan krug.

„Čisto da me želja mine, da osjetim da sam još uvijek živ! Ne vozim više tako brzo kao nekad, a ako slučajno prekorim one koji to čine, tada me moja Nada podsjeti kako su i za mene nekada govorili isto. Jer draž motora i jeste u brzini i slobodi!“

Maja Begenišić, Radio Trebinje