“Kada bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova” samo je jedna od mnogobrojnih poslovica koje ukazuju na vrline žena kao vladara.

Međutim, da nije riječ o praznoj priči svjedoči i primjer iz Kine, gdje i danas živi pleme Mosuo, koje je još poznato i kao kraljevstvo žena i koje se smatra možda i posljednjim matrijarhatom na svijetu.

Mosuo pleme ima prilično dugu istoriju, koja datira čak 2.000 godina unazad. Ono što je specifično za ovo pleme svakako je da su oduvijek njegovali tradiciju i kulturu matrijarhata. Naime, u ovom plemenu žene su te koje uvijek donose odluke i koje su na čelu porodice.

Svaka porodica se obično sastoji od deset ili više članova, ali sva imovina je uvijek u rukama žena. Ono što je specifično za ovo pleme je da praktikuju jednu vrstu “otvorenog, liberalnog braka”, gde je ženama dozvoljeno da imaju koliko god ljubavnika žele.

Zapravo, one i nisu vezane klasičnim brakom, već muškarac, kojeg Mosuo žena poželi, noću dolazi u njenu kuću, provede noć s njom, a iz kuće mora otići prije nego što svane. Ukoliko žena ne želi vezu sa svojim dotadašnjim ljubavnikom, ona simbolično stavlja muške cipele ispred svojih vrata, dajući mu do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.

Ako se iz jedne ovakve veze rodi dijete, to dijete odgaja majčina rodbina i dijete dobija majčino prezime.

Inače, u prošlosti Mosuo pleme je bilo prilično izolovano i skoro da nije imalo kontakta sa spoljnim svijetom. Međutim, posljednjih godina njihovo mjesto je postalo poznata turistička destinacija i oni se polako otvaraju prema svijetu. Štaviše, pokazali su se kao izuzetno gostoljubivi.

Iako mnogi smatraju da je pleme Mosuo poslednji matrijarhat na svijetu, činjenica je da njihovu zajednicu ne možete porediti s ostatkom svijeta, jer su dugo bili izolovani, a samim tim ne mogu se ni upoređivati sa vrijednostima zapadnog svijeta. Naime, dok je žena glava kuće i sva imovina njena, činjenica je da one danas nisu toliko uključene u aktivno donošenje odluka, već je to, ipak, prepušteno muškarcima.

Zapravo, u ovom plemenu muškarci nemaju nekih posebnih odgovornosti: dakle, nemaju posao, odmaraju se cijeli dan, a sve kako bi bili odmorni za noćne posjete svojim ženama. Generalno, njihova jedina uloga jeste uzgajanje stoke i ribolov.

Inače, ono što je bitno naglasiti za ovo pleme jeste da se žene iz plemena ne udaju, tj. kod njih ne postoji nikakva klasična ceremonija stupanja u brak. Zapravo, u njihovoj kulturi i tradiciji imati samo jednog partnera predstavlja nepoštovanje svojih predaka, niti se smatra podobnim.

Upravo zato u njihovom jeziku ne postoji riječ za oca ili muža.

Postoji nekoliko aspekata Mosuo kulture koji privlače pažnju ostatka svijeta, a jedan od najvažnijih jeste ta liberalna veza, gdje žena može birati svog ljubavnika, a pritom nije obavezna da živi s njim pod istim krovom.

Zapravo, zajednički život uopšte nije preporučljiv, jer to jednostavno nije u njihovoj tradiciji. Nije tajna da Mosuo žene ne vjeruju u brak, bar ne u instituciju braka kakva je nama poznata. Inače, muškarci nemaju svoju imovinu i do kraja života žive u majčinoj kući.

Svako veče oni odlaze kod žene koja ih pozove, tu ostaju cijelu noć, a prije zore se vraćaju u majčinu kuću. Zanimljivo je da niko od njih te svoje veze ne shvata ozbiljno. Naime, kada više ne žele da se druže, tj. kad žena više ne želi da pozove svog ljubavnika u kuću, oni se mirno razilaze, bez suda i bez razvoda. Ono što je specifično za ovu zajednicu je da muškarac i žena čak mogu biti i u dugogodišnjoj vezi, ali njihova imovina svakako nikada neće biti zajednička, jer je sve materijalno uglavnom u vlasništvu žena. Štaviše, majke svu svoju imovinu nakon smrti ostavljaju kćerkama, nikada sinovima, iako im je dozvoljeno da žive u majčinoj kući.

Djeca koja nastanu kao plod jedne takve veze pripadaju isključivo majčinoj porodici, a očevi imaju minimalni ili skoro nikakav kontakt s djecom. Toj djeci najveći muški uzor predstavlja ujak, koji u ovom društvu ima bolju poziciju od biološkog oca djece.

Iako je posljednjih godina porastao interes turista za njihov kraj, zanimljivo je da Mosuo žene nikada neće pogledati nekoga “sa strane”, već isključivo Mosuo muškarce. Takođe, ono što je specifično za njihovu kulturu je da se stari i nemoćni nikada ne napuštaju, već se porodice brinu o njima do samog kraja.

Mosuo pleme je, uprkos spoljnim uticajima, i danas jedna veoma jaka zajednica i uvijek pripadnike plemena stavljaju na prvo mjesto u odnosu na strance i turiste. Za razliku od ostatka Kine gdje su ženska deca uglavnom neželjena, ovdje je poželjno dobiti upravo kćerku, jer su one te koje se više cijene od muškaraca.

Prema pravilima plemena, djevojčice ne smiju nositi suknju sve do 13. godine, kada se zvanično “uvode u društvo”, i tada od majke dobijaju zasebnu sobu u koju dovode svoje ljubavnike. Zanimljivo je da žena nikada neće pričati o svojim intimnim stvarima u prisustvu muškarca, jer je intima rezervisana isključivo i samo za žene.

Takođe, kada žena iz plemena želi da pokaže nekom muškarcu da joj je interesantan, ona će mu ostaviti otvorena vrata da bi je noću posjetio. Kao što je već rečeno, ujaci, dakle, majčina braća su važnija od očeva.

Ujaci su ti koji brinu za sestrinu djecu, a kada ujaci ostare, sestrići o njima preuzimaju brigu.