Četiri osobe koje su na ovaj ili onaj način obilježile 20. vijek u Evropi, 1913. godine, prije nego što će postati poznati, živjeli su u istom gradu, neki svega nekoliko stotina metara udaljeni jedni od drugih.

Taj grad je Beč, centar umiruće Austro-ugarske monarhije, a u njemu su svoj privremeni dom pronašli Adolf Hitler, Lav Trocki, Josip Broz Tito i Josif Staljin. Njihove sudbine će se u budućem životu svakako ispreplesti.

U januaru 1913. godine iz voza se na sjeverni terminal bečke stanice iskrcao čovjek kojem je u pasošu pisalo Stavros Papadopoulos.

“Sjedio sam za stolom kad su se vrata otvorila i ušao nepoznati čovjek. Bio je nizak, mršav, u njegovim očima nisam vidio ništa što bi odalo da je prijateljski raspoložen“, godinama kasnije napisaće čovjek koji ga je dočekao Lav Trocki.

A čovjek koga je dočekao nije bio nikakav Stavros Papadopoulos, već tada malo poznati Josif Visarionovič Džugašvili kojeg su prijatelji zvali Koba, a koji će svjetskoj javnosti biti poznat kao Staljin.

Staljin i Trocki su samo dvojica od ljudi koji su u to doba živjeli u Beču, a čije će se sudbine isprepletati tokom 20. vijeka i uticati na živote miliona ljudi, pisao je i ovoj istorijskoj zanimljivosti Bi-Bi-Si u jednom starijem članku.

Dok su Staljin i Trocki bili mladi komunisti i bjegunci, Sigmund Frojd je već bio dobro poznati naučnik. U isto vrijeme, u Dajmlerovoj fabrici automobila nedaleko od Beča, radio je mladi Josip Broz Tito. Na drugom kraju grada, o studijama umjetnosti sanjao je mladi Adolf Hitler. Iako će Hitler kao vođa nacističke Njemačke da insistira na rasnoj čistoći, zanimljivo je bilo vidjeti Beč te 1913. godine. Beč je bi središte multikulturalne Austro-ugarske.

Kultura ispijanja kafe bila je, baš kao i danas, jedna od glavnih odrednica života tadašnjih građana Beča. Tada su kafane služile da bi se debatovalo, razgovaralo, raspravljalo, dogovaralo… Iako je višemilionski grad, Beč je bio dovoljno mala zajednica u kojoj je svako znao svakoga. On je takođe bio dobro mjesto za disidente iz drugih zemalja.

“Nije postojala jaka središnja država, to je sve pomalo bilo nespretno. Ako ste željeli da nađete mjesto u Evropi na kojem biste se sakrili, a da istovremeno možete upoznati mnogo zanimljivih ljudi, Beč je bio jako dobro mjesto“, napisao je Čarls Emerson, autor knjige “1913: U traganju za svijetom prije Velikog rata“.

Tako ste Frojda mogli da vidite u kafeu Landtman, dok su Trocki i Hitler znali da zalaze u kafe Central. Ko zna, možda su se u nekoj raspravi podstaknutoj alkoholom u nekoj od kafana suprotstavili Hitler, Trocki, Staljin i Tito, ali to vjerovatno nikada nećemo saznati. Carstvo se raspalo 1918. godine, a decenijama kasnije su ova četvorica zauvijek promijenila svjetsku istoriju.