Sa juga Hercegovine i ove godine na trpezu će vrhunska vina – sudeći, barem, po kvalitetu ovosezonske berbe u vinogradima najvećeg proizvođača grožđa u Republici Srpskoj, trebinjskog akcionarskog društva „Agrofin“. Ipak, kišovito i neobično hladno vrijeme za kraj ljeta i ranu jesen na ovom podneblju usporilo je dozrijevanje i ubiranje ovogodišnjeg roda. Našeg domaćina, šefa proizvodnje u ovom akcionarskom društvu, inžinjera poljoprivrede Branka Anđelića nevolje sa kišom još ne brinu. Međutim...

                                                                                                                          Branko Anđelić

„Ne bi valjalo da se produži ovakvo vrijeme jer nam to ruši i kvalitet i kvantitet. Godina je obećavala brzo sazijevanje a početak berbe je prvobitno planiran i ranije nego lani – 23. ili 24. avgusta. Međutim, naglo je zahladnilo i nije bilo dovoljno sunčanih dana kao prošlih godina – što je usporilo i sazrijevanje, a berba je počela desetak dana kasnije nego što smo planirali“, kaže nam Branko, koga zatičemo u vinogradima u Petrovom polju, prodajnom mjestu „Agrofina“, gdje je ovih dana - kao u košnici. Posla je preko glave, kao i obično na kraju sezone kada se zahukta posljednja operacija u nepreglednim zasadima pod lozom, kojima gazduje ovo akcionarsko društvo.

Vaga neprestano radi, smjenjuju se tovari ubranog grožđa koji pristižu tamo dalje, iz vinograda gdje vrijedni berači užurbano trgaju dozrele grozdove, u želji da, koliko je moguće, iskoriste još jedan lijep dan, kakvih ovoga septembra nije bilo puno...

Branko nam napominje da je u jeku berba srednje ranih sorti - vranca, merloa i smederevke. Potom je, kaže, na redu kaberne koji i najkasnije dozrijeva. Žilavka je već završena, srećom prije prvih kiša jer ona i najlakše gubi na kvalitetu ako potraje vlažno vrijeme. Šardone, koji najranije dozrijeva, ubran je još u avgustu, prije nego je berba u punom zamahu i krenula - ali ga i imaju na svega jednom hektaru zasada.

„Sladori su i ove na nivou prošlih godina, izuzev možda merloa koji je nešto slabiji. Slador kod vranca, merloa i kabernea kreće se između 20 i 22, u zavisnosti od parcele, jer su neke međusobno udaljene kilometrima, razlikuju se mikroklimatski, pa imaju i različitu dinamiku sazrijevanja. Naravno, kod smederevke, koja i nije vinska sorta, slador je nešto niži – između 16 i 17. Za naše vlasnike i kupce iz drugih vinarija radimo i analize kiselina i Ph vrijednosti. Takođe, i fenolne zrelosti koja se utvrđuje na osnovu boje košpice - a koja nije ni upitna kad već imate šećere vrijednosti veće od dvadeset. Kiseline su možda malo slabije u odnosu na prošlu godinu i kreću se između 4,5 do 5,5, dok je Ph vrijednost u standardnim intervalima od 3,2 do 3,5 - što je sasvim dovoljno za proizvodnju vrhunskih vina“, napominje Anđelić.

Podsjeća da su još od formiranja „Agrofina“ kupci od nove vlasničke strukture tražili da se posveti upravo podizanju kvaliteta. Kolikogod struka i agrotehničke mjere učine da se dođe do željenog cilja, mnogo toga zavisi i od davanja prirode – a svaka godina je u tom pogledu priča za sebe.

„Kvalitet se u prvom redu nastoji obezbijediti već u zimskom periodu kada se rezidbom regulištu prinosi. Ne ostavljamo puno okaca, odnosno pupoljaka koji će donijeti plod. Iako godinama ostavljamo isti broj, prinos može da varira u zavisnosti od uslova na proljeće. Ove godine proljeće je pogodovalo razvoju većih prinosa, ali je uslijedio dug sušni period – pa očekujemo da će biti ubrano nešto manje od prošlogodišnjih 90 vagona“, ističe Anđelić.

Vinogradi kojima gazduje akcionarsko društvo prostiru se na 165 hektara, a ukupno broje oko 450 hiljada čokota. Okosnicu proizvodnje čini 100 hektara mlađih vinograda, čija je starost od 15 do 17 godina. Ostatak su stari zasadi, posađeni još prije četrdeset i više godina. Decenije su ovdje značajno prorijedile redove, a danas nedostaje više od polovine čokota. Iako ih starost čini nerentabilnim - i danas se obrađuju samo zbog izuzetnog kvaliteta roda na nekim parcelama. Polovina starih vinograda, priča nam Branko, trebalo bi već iduće godine da bude pokrčena, pa kad zemljište odmori, tu će se podizati novi zasadi...

Kvalitet u svakom poslu, pa i vinogradarskom - lako nalazi kupca. To su na najvećim trebinjskim zasadima vinograda uglavnom domaće vinarije, a pretekne i za male porodične proizvođače. Između 70 do 80 odsto roda, kaže nam Branko, bilo je rezervisano i prije početka berbe. Plodovi su dobrog zdravstvenog stanja, a to je važnije od pitanja - da li će ih biti tonu ili dvije manje nego su očekivali. Ove godine i vremenski uslovi su pogodovali da se rod lakše i jeftinije sačuva od patogena.

„Vinogradarima je važno da nije bilo pritiska bolesti. Godina je u tom smislu bila povoljna. Mogla se i preskočiti koja zaštita. Manje je, dakle, korišćeno i hemijskih sredstava. Grožđe je zdravo. Ni ove kiše ne bi trebalo to da promijene. Vinova loza je najpodložnija bolestima prije cvjetanja, u cvijetu i poslije cvjetanja. Većina ovdašnjih vinogradara zaista u tom periodu godine nije imala problema sa bolestima. Ako se pepelnica i plamenjača jave kasnije, u toku berbe, one ne mogu da napadnu grozd, već samo list. List se mora čuvati do berbe radi same ishrane grozda, ali u ovom periodu, kada je već skidanje ploda u toku, ne znači ništa. Jedini problem može biti pojava truleži, ali to za sada nije slučaj i u granicama je uobičajnih godina. Uostalom, grožđe koje nije potpuno zdravo, kao i ono što nije dozrelo i čiji su sladori manji – posebno odvajamo za šarenicu, koju narod kupuje na vreće i koristi se samo za rakiju“.

CIJENE PORASLE ZBOG TROŠKOVA PROIZVODNJE

Kriza na tržištu repromaterijala značajno je uvećala troškove vinogradarske proizvodnje.

Šef proizvodnje u „Agrofinu“ Branko Anđelić kaže da je ovo akcionarsko društvo zvog većih rashoda moralo da koriguje i ranije cijene grožđa, koje su ove sezone, u zavisnosti od sorte, veće za 20 do 30 odsto.

Tako je cijena kilograma žilavke i vranca 1,50 KM, merloa i kabernea 1,40 KM, smederevke 1,10 KM, dok se 'šarenica' prodaje za 0,90 KM.

„Na godišnjem nivou naša mehanizacija potroši oko 20 tona goriva. Ove godine troškovi za gorivo bili su i više nego udvostručeni. I zaštitna sredstva su poskupjela na tržištu, a da ne pričam o cijeni NPK đubriva. Tona i onog običnog 'tri petnaeske' pretprošle godine bila je 800, a sada je čak 2.000 maraka. Na cijene je uticalo i poskupljenje radne snage. U sezoni zelenih operacija, za sedam sati rada, dnevnice su se ove godine kretale od 35 do 40 maraka. Ranije su bile desetak maraka manje...“