U trebinjskom naselju Hrupjela, u borovoj šumi ispod svoje kuće, akademski slikar iz Trebinja Nikola Gajić već dvije godine na stijenama između stabala izrađuje mozaike, ali pravi i nove skulpture, stvarajući na ovaj način pravu malu umjetničku oazu.

Iako je prvobitna zamisao bila Nikolina, zajedno s njim radi i njegova djevojka i koleginica, vajarka Sonja Beloš, a njih dvoje su, vješto poredanim stepenicama koje je Nikola postavio u prirodi, na dva nivoa sagradili prava remek-djela mozaika na stijenama, ali su sagradili i mini-projekcije zgrada koje Nikola u šali naziva prvim hercegovačkim piramidama.

Sve sam počeo spontano, kako bih stvorio svoju jednu malu oazu, ali bi bilo super da, kada bude gotovo, ovdje dolaze i drugi, da se ovdje organizuju radionice i da ambijent utiče pozitivno na ljude dobre volje. Volio bih da je meni neko kada sam bio mali objasnio da ne mora sve da bude ozbiljno, da nešto može da bude i igra“, kaže Nikola.
On je sa svojom djevojkom uspio da, prekrivajući masivne stijene mozaicima različitih motiva, skladno ukomponuje sve u jednu cjelinu, a dobar dio kamena na ovom lokalitetu još čeka svoj preobražaj, što cjelokupan predio čini nerealnim i fascinantnim.

Napominjući da je danas sve pojednostavljeno, svrsishodno i previše praktično, Nikola dodaje da je želio da svoju imaginaciju upravo u takvom kontekstu učini realnom.

„Motivi su različiti, životinje, ornamenti, skulpture, a od materijala koristimo kamen, najviše prirodni, i nešto pločica. Uzimam otpad od kamenorezaca, ima malo riječnog kamena, a Sonja je iz rodne Kikinde donijela školjke iz kanala Dunav – Tisa – Dunav. Pokušavamo zajedno da osmislimo da cijeli prostor bude jedna neobična priča u prirodi“, kaže Nikola.

Njih dvoje koriste stijene u prirodi onakve kakve su, a nerijetko i slažu komade kamena jedan na drugi da bi dobili neke oblike, a onda na kamen slažu i lijepe mozaik, neprekidno radeći i u radu dobijajući nove ideje.

Za dvije godine, koliko podižu ovu umjetničku oazu, neke stare elemente su skidali, rušili, pravili nove, a nedavno su završili fascinantni mozaik ruku, koji se Nikoli najviše dopada, ali je tu i kula koju je zamislila Sonja, a koju su ukrasili i različitim komadićima perli, kamenja, ogledala, dok ispred kule tek treba da se postavi skulptura zmaja.

Dvoje mladih umjetnika sve rade ručno, sami lome kamen, sami zidaju šta treba, a potom na sve to, opet svojom rukom izlomljene komade pločica i kamenčiće, lijepe i pedantno ih raspoređuju gdje i kako treba da se smjeste.

Praveći od običnih stijena skulpture od kojih zastaje dah, oni ne samo da udahnjuju novi život borovoj šumici, već prave izuzetno dojmljiv kontrast urbanim dijelovima grada koji se prostiru ispod ove oaze.

NN