U skrovitom kutku Dučićeve ulice, ambijentu pod očaravajućim spojem španskog stila i topline Mediterana, ušuškana je trebinjska „Kuhinjica“. Restorančić koji je prije pola godine otvorio Zoran Knežević Gega, pasionirani zaljubljenik u kuvanje. Zajedno sa suprugom Slađanom i kćerkom Anjom, koja je takođe krenula očevim stopama, kreiraju posve zanimljivu kulinarsku, a naročito porodičnu priču čiji eho, odmah pri ulasku, tako opipljivo i nježno grli cijeli prostor.

Zoran Gega Knežević

Gega, kako ga svi u Trebinju po nadimku znaju, kuvanje voli otkad zna za sebe. Prva jela pravio je još sa majkom. Slijedeći instinkte završio je Srednju ugostiteljsku školu, smjer kuvar. Prema onome kako su se stvari kasnije razvijale mogli bismo reći da sve ostalo kao da je čekalo da se desi.  

Jer, ovaj iskunski poznavalac namirnica, koja se sa čim najbolje slaže i kako ih vrhunski posložiti u univerzalni kulinarski gušt, zanatu se uči neprekidno. Kaže da je najviše iskustva stekao na prekookeanskim brodovima, gdje je kulinarske vještine savladavao od vrhunskih majstora.

„Završio sam srednju školu i otišao na brod kao mornar 2000. godine. Dogodilo se da je kuvar ostao bez pomoćnika u kuhinji i sticajem okolnosti našao sam se u brodskoj kuhinji. Tu sam naučio mnoge vještine od jednog čuvenog kotorskog kuvara. Bio sam njegov pomoćnik šest mjeseci i pošto se radilo o italijanskoj firmi spremao sam italijanske recepte. Plovili smo Južnom i Centralnom Amerikom, Panamom, Evropom i to su bili zaista nezaboravni dani. Ne samo zbog putovanja nego i zbog prilike da mnogo toga novog doživim“, prisjeća se Gega svog prvog većeg kuvarskog iskustva.

Na brod je išao još dva puta. Kako nam reče, teško mu se bilo odvići od takvog načina života. Bio je u Đenovi i na privatnoj jahti po ostrvima Jadranskog mora. Ono što mu predstavlja poseban segment tog dijela života svakako su prilike da obiđe i pomno zađe u mnoge svjetske pijace, njemu neprevaziđenu strast, u kojima je doživio svu raskoš namirnica različitih vrsta, boja, ukusa.

Čarolije iz Gegine kuhinje

„To je nevjerovatno! Posebno Južna Amerika, Čile, fenomenalni prizori! Prvi put sam vidio veliki broj namirnica za koje nisam znao ni da postoje. Dođem tamo, poznajem bananu i limun a sve drugo vidim prvi put. Izobilje svega i svačega. Đenovska pijaca je najjača od mnogih na kojima sam bio. Posebno me fasciniralo preko 20 vrsta riba koje se nude, a sa nekima sam se tek tu i susreo, moram priznati. Ne može se to riječima opisati, to treba vidjeti. Zaista nešto posebno“.

Radeći na brodovima spremao je razne vrste hrane. Naučio i da priprema vegetarijanske, ali i obroke sa mesom. Bio u mogućnosti da istražuje i nadograđuje znanja i vještine. U svom gradu radio je kao konobar i kuvar za druge, a onda je shvatio da je došlo vrijeme da pokrene nešto svoje. Mjesto u kojem će sve odisati posve drugačije, obogaćeno mirisima mora i ljubavlju prema kuvanju, kao najfinijim začinom za sva čula.   

„Od početka sam znao da će biti zastupljen mediteranski stil. Kuhinjica je otvorenog tipa, prostor smo sami dizajnirali. Sve pripremam ovdje i obroci su uvijek svježi. Supruga je zadužena za komunikaciju sa gostima, a naša kćerka, koja je treća godina kuvarske škole, ovdje je redovno na praksi. Mnogo voli kuvanje i željela bi da se ovom pozivu ozbiljno posveti. Raduje me što naša Anja, poput mene, voli kulinarstvo. Sa mnom je uvijek pravila razna jela, voli to i što je najbitnije u svemu tome uživa. Često je kod nas ovdje naše društvo, uvijek neka fina atmosfera, porodična i to je koncept koji smo od starta imali u glavi“.

A ono što se na ovom mjestu može konzumirati su omleti, sendviči, razne vrste tosta, burgeri, paste, rižota, glavna jela piletina i stekovi, čorbe, lignje i naravno riba, Gegi posebno dragocjen kulinarski dio. Za narednu sezonu planiraju meni da prošire sa više vrsta ribe, čak i morske kao posebnog izazova ovom majstoru. Sosevi i ostalo što sprema spoj su svega naučenog sa raznih kontinenata i potpuno prirodno najtraženiji ovog ljeta bili su oni od gambora i tikvice, kao i paste i rižota.

Slađana i Zoran Knežević

Na priču svog supruga spontano se nadovezuje njegova ljepša polovina Slađana, po zanimanju turistički tehničar, neko ko uživa u svakom trenu ovog šarmantnog lokala, ali i u gastronomskim vještinama šefa kuhinje.    

„Razmišljali smo šta i kako. Ranije smo držali kafić i htjeli smo nešto drugačije. U cijelu priču ušli smo sve troje. Posvećeni smo maksimalno i prezadovoljni proteklom sezonom. Svi koji dođu oduševe se ne samo hranom, nego i uslugom i ambijentom, a što je nama najbitnije, opet nam se vraćaju. Nismo se uopšte nadali da ćemo krenuti ovako i ništa za sada ne bismo mijenjali. Zima će biti malo teža, svjesni smo toga, ali izdržaćemo“, reče nam sa puno optimizma i vjere u ono što su pokrenuli.

A kako ne bi bilo vjere kada njen suprug, kako nam ponosno priča, sprema jela onako kako njegove dame vole da jedu. Pošto se hrana servira kao da su je spremali za sebe, jasno je zašto svako ko jednom dođe navrati ponovo.

„Gega je čitav život u kulinarstvu. Ovdje sprema hranu kao što to čini i kući. Ja kuvam od malena. Kao najstarija sestra od nas pet, bila sam mala kada sam počela da pomažem mami, i znam i volim da kuvam. Naša kćerka je još u petom razredu osnovne škole znala sve da sprema. Pomažem mu koliko mogu, sve pripremim, mada su on i Anja glavni majstori. Super smo se sve troje uklopili. Svaki dan provedemo ovdje. Puno radimo, ali  znam i zašto, ispunjava osjećaj zajedništva koji njegujemo, što je neprocjenjivo!“

Gega sa kćerkom Anjom koja je krenula očevim stopama

S toga, svi koji na ovo mjesto dođu tu ljubav i toplinu domaćina sigurno prepoznaju. A oni sami svaki gram umora lako potisnu kilogramima sreće i satisfakcije koje im ovo mjesto pruža. Kada zagusti, Slađanine sestre uvijek su tu da priskoče, kao i prijatelji, a ta podrška, reče nam, mnogo im znači.

„Ništa ne radimo na silu, ništa se ne forsira, nadopunjavamo se lagano, svi znamo svoje zadatke. Neprekidno smo u kontaktu sa ljudima i to je nešto što mnogo volim i zbog čega me, takođe, ovaj posao ispunjava. Onda, Gega fantastično kuva, a meni omiljeno što spremi su paste, obožavam ih! Pravi i izuzetnu sarmu, hljeb, torte, kolače. Stek mu je fenomenalan i mnogi koji su ga probali, a konzumirali širom svijeta, rekli su da nisu jeli bolji od njegovog. Nenadmašan je i u pripremi mediteranskih specijaliteta i želja mu je da pored riječne, u meni uvrsti i morsku ribu“, sa puno entuzijazma, podrške i ljubavi govori Slađana.

Zbog načina na koji su se u ovu avanturu upustili, ne sumnjamo da je ovo tek početak jedne posebne priče i potpuno drugačije od mnogih na koje smo u Trebinju navikli. Ovaj par sa skoro dvije decenije braka, pred sebe neprekidno postavlja nove izazove, a pomjerajući vlastite granice, život i najljepše slave. S toga ne čudi da osjećaj pripadnosti sa sobom ponesu svi, ma gdje se iz trebinjske „Kuhinjice“ dalje otisnuli! 

Desert bez konkurencije  

Čizkejk (Cheesecake) je poslastica veoma duge istorije. Pravila se još u Antičkoj Grčkoj i Rimu. Svoje moderne verzije dobila je u Engleskoj u 15. vijeku, dok ju je Amerika proslavila. Konkretno Njujork, gdje je u 19. vijeku nastala i najprepoznatljivija verzija ovog kolača. U svakom slučaju, glavni sastojak je sir, a shodno ukusu i domišljatosti kuvara, ukrasiti se može na milion i jedan način. Najpopularnije verzije su sa višnjama i šumskim voćem, kao i sa čokoladnim varijacijama na temu. A po ovom kolaču od sira odavno je poznat i Gega, te se ova poslastica kod njega redovno naručuje uz prefiks „čuveni čizkejk“!

„Naš glavni desert je čizkejk i pravim ga jednom dnevno. Mora biti svjež i takav ponuđen gostima. Ljeti pravim standardni, sa voćem, a zimi čokoladni. Recept poštujem, zna se šta su neke osnovne komponente, ali rado dodajem i nekolicinu drugačijih sastojaka. Nisam dobio zamjerku, a o tome kakav je govori da smo ljetos bili pozvani da se na manifestaciji Gastroturizam, na kojoj su izlagani naši lokalni specijaliteti, predstavimo upravo sa čizkejkom. Trebinjski restorani su izlagali svoja najbolja jela po kojima su prepoznatljivi, a mi smo poslušali prijedlog naše prijateljice i generalnog direktora Kuhinjice za BiH, Zorice Đukić da ponudimo ovaj kolač i nismo pogriješili“.

Obrok s merakom

O svom kulinarskom umijeću Gega pohvale dobija od mnogih renomiranih majstora kuhinje, čak i pozive da im se pridruži. Kako nam Slađana otkriva, ono što su započeli, za kratko vrijeme pronijelo se širom svijeta.

„Stranci su nam većinom bili gosti tokom ljeta. Francuzi, Nijemci, Španci, Amerikanci, Kinezi... Bilo je dosta gostiju i iz regiona. Njihovi komentari da se osjećaju kao kod kuće, najljepši su nam komplimenti! Svi su nam rekli da im je kod nas opušteno i razigrano uz dobru hranu i muziku. A to smo i htjeli, ne klasičnu restoransku atmosferu, nego onako kako bismo mi voljeli da nas usluže kad negdje dođemo. Vraćaju nam se gosti redovno i to nas raduje. Imali smo čak i veliki broj onih koji bi odsjeli negdje drugo, ali su svaki dan dolazili kod nas na, kako su nam govorili, svoj obrok s merakom!“