Na hladnom istoku Kanade, oko 1.000 km sjeverno od grada Vinipega, nalazi se gradić Čerčil, ujedno i očaravajući nacionalni park koji je u svijetu poznat kao najbolje područje za posmatranje polarnih medvjeda u njihovom prirodnom okruženju.

Od kada je 1771. godine osnovan grad Čerčil u njemu, osim ljudi, žive i polarni medvjedi. Od oktobra do polovine decembra svake godine ove veličanstvene životinje se sakupljaju na ušću rijeke Čerčil u zaliv Hadson. Oni ovdje srpljivo čekaju da se zaliv zaledi i da započnu svoj lov na foke. Radoznali turisti imaju priliku da sretnu u prosjeku dvadesetak ovih polarnih životinja svakog dana, a pojedini su toliko radoznali da ušetaju u samo srce grada.

Nekoliko riječi o polarnim medvjedima

Polarni medvjedi najveći su kopneni mesožderi naše planete. Odrasli mužjaci punu zrelost dostiži oko desete godine života i mogu dostići preko 700 kg težine, a neki rekordni primjerci i znatno više. Ženke su upola sitnije i svoje mlade donose na svijet u bezbjednosti jazbina.

Iako ih zamišljamo kako slobodno tumaraju hladnim tundrama sjeverne polulopte, ovo su mahom morske životinje i najprijatnije se osjećaju na otvorenom moru loveći foke. U najvećem dijelu arktičkog kruga polarni medvjedi žive neometano cijele godine, ali predjeli poput ovog oko zaliva Hadson zalede tek tokom jeseni, a u posljednjih nekoliko godina tek u zimskom periodu, jer se zbog klimatskih promjena led ranije topi, a kasnije smrzava, držeći medvjede na kopnu duže nego što je to bio slučaj u prošlosti.

"Medvjeđa patrola"
Rijetki su i opasni putevi koji vode do malog kanadskog grada Čerčila, ali to ne sprečava hiljade turista da svake jeseni dođu u carstvo polarnih medvjeda, u kojem uvijek postoji mogućnost susreta s ovim predatorima. Međutim, grad je preduzeo korake da smanji rizike po ljude.

Samo 900 ljudi živi u Čerčilu, ali su spremni u svakom trenutku na susret s medvjedima, te postoji običaj, ali i obaveza da se vrata na automobilima ostavljaju otključana, za slučaj da neko brzo treba da pronađe zaštitu od medvjeda.

Ovim polarnim gradićem krstari "medvjeđa patrola", koju čini stručan tim ljudi koji nadgledaju područje, kao i dežurna telefonska linija koju posjetioci mogu da pozovu i prijave da su vidjeli medvjeda. Grad je takođe počeo da testira novi radarski sistem ili "beardar", kako bi upozorio na približavanje ovih polarnih ljepotana.

Odstranjivanje medvjeda prva je taktika koju "medvjeđa patrola" upotrebljava ako vidi da se približava gradu. Ako to ne uspije, koriste gumene metke ili paintball pištolj kako bi natjerali medvjede da zaobiđu gradsko naselje. Ako medvjedi, ipak, ustraju, onda pucaju iz pištolja čiji meci sadrže sredstvo za trentno uspavljivanje. Zatim ove polarne životinje odvode u zatvor za medvjede, odnosno objekat namijenjen za zadržavanje polarnih medvjeda.

Zatvor za polarne ljepotane

Zatvor za polarne medvjede smješten je u nekadašnjem hangaru za vojne avione. Otvoren je 1981. godine, a u njemu se nalazi 28 ćelija. Medvjedi u njima ostaju minimalno 30 dana te ih hrane samo snijegom i vodom kako bi ih odvratili od nauma da se vrate u grad po hranu. Po isteku kazne helikopteri ih ispuštaju u ledeno more.

Iako se metoda čini prilično okrutnom, neki smatraju da bi ovo moglo uroditi povećanjem broja polarnih medvjed. Naime, otapanje ledenjaka medvjede dovodi sve bliže ljudskim nastambama, te često završavaju u gradovima u potrazi za hranom. A ljudi ih znaju otjerati i - puškama. U Čerčilu su, umjesto da ih ustrjeljaju, odlučili medvjede zastrašiti i zatim pustiti u divljinu, te tvrde da njihova metoda djeluje, iako se ponekad pokoji nestašni zatvorenik brzo opet vrati u blizinu kuća.

Sezona medvjeda dostiže vrhunac u oktobru i novembru, neposredno prije nego što se zaliv Hadson ponovo zamrzne. Tada medvjedi počinju da migriraju na sjever i da se okupljaju blizu obale. Ali, posljednjih decenija se u Čerčilu mogu sresti i u decembru, a zbog klimatskih promjena koje otežavaju smrzavanje zaliva.VVV