Žirafe su u srodstvu s jelenima, antilopama i govedima, ali spadaju u zasebnu familiju Giraffide, u koju još spada njihov najbliži rođak okapi. Žive na prostoru od Čada do Južne Afrike.

Riječ "žirafa" vjerovatno potiče od arapske riječi za "skup, sakupljanje" (životinja), ili samo "visok". Ipak, riječ u srpski nije došla iz arapskog, već preko posrednog starofrancuskog "girafe".

Protekle sedmice obilježen je Svjetski dan ovih prelijepih dugovratih životinja širom svijeta.

Mužjaci mogu biti visoki od 4,5 do 5,5 metara i težiti do 1.360 kilograma. Rekordna masa jednog mužjaka je iznosila približno 2.000 kilograma, a visina 5,87 metara. Generalno, mužjaci su krupniji od ženki, koje su niže od 70 do 100 centimetara.

Odrasle žirafe nisu omiljeni plijen prirodnim predatorima, ali mladunci jesu. Statistika pokazuje da 75 odsto mladunaca strada od lavova, leoparda, hijena, divljih pasa i krokodila.

Iako je u prirodi smrtnost mladih vrlo visoka, to nije doprinijelo padu brojnosti. Populacija je u padu zbog uticaja čovjeka. Lokalno stanovništvo ih koristi u ishrani, a tome doprinosi i bujanje lovnog safarija.

Da bi se krv pumpala sve do glave i dovodila kiseonik do mozga, potrebno je i posebno srce, koje je kod žirafe dugačko 60 centimetara, teško više od 11 kilograma (25 puta veće od čovjekovog) i pumpa 60 do 75 litara krvi u minutu. I krvni pritisak dvostruko je veći nego kod čovjeka.

Zahvaljujući jednom veoma istančnom sistemu zalistaka koji podešavaju arterijski i venski krvotok, kao i zbog veoma rastegljivih zidova krvnih sudova koji natapaju mozak, žirafe ne padaju u nesvijest kad naglo podignu glavu.

Zanimljivo je da su žirafe jedine životinje koje se rađaju sa rogovima i imaju najduži rep među kopnenim sisarima, oko 2,4 metara. Oba pola imaju rogove, mada su rogovi kod ženki manji. Kod mužjaka, kalcijum se taloži na kostima lobanje tokom cijelog života praveći nove izraštaje. Rogovi rastu, prije svega, na čelu, oko očiju i na nosnoj kosti, pa glava tokom godina postaje sve krupnija i teža. Oči žirafe su krupne i smeđe, zaštićene dugim i crnim trepavicama.

Žirafe posjeduju tačke koje prekrivaju cijelo tijelo, osim donje dijelove stomaka. Ne postoje dvije žirafe sa istim rasporedom šara na tijelu.

Imaju dugačke i snažne vratove, prekrivene grivom koju čine kratke i oštre dlake. Vrat čini samo sedam pršljenova, kao i kod drugih sisara, ali oni kod odraslih jedinki mogu da budu široki i do 28 centimetara. Tako vrat može da dostigne i dva metra. Ove životinje takođe imaju neznatno izduženije prednje noge, oko 10 odsto duže nego zadnje.

Žirafa se hrani lišćem i granjem drveta mimoze i akacije. Brsti krunu akacije i pritom bira spoljne, mlade listove koji imaju dva puta više hlorofila, proteina i šećera od onih u unutrašnjosti krune. Mogu da pojedu 63 kilograma lišća i grančica i popiju oko 30 litara vode dnevno.

Žirafin korak je elegantan, ali može prilično brzo da trči, i do 60 kilometara na sat. Ali, ne dugo, jer pri jednom udisaju uzima samo 12 litara vazduha.

Tokom dana provode sklupčane samo dva-tri sata. Za san izdvoje veoma malo vremena - od 10 minuta do najviše dva sata za jedan dan. To je najkraće vrijeme provedeno u spavanju od svih sisara.

Vjeruje se da su žirafe skoro potpuno nijeme. Sam žirafin grkljan, odnosno predio grkljana u kome su smještene glasne žice, skoro je potpuno nerazvijen. Ipak, iako generalno tihe i nečujne, mogle su se čuti kako grokću, frkću i muču. Skorija istraživanja su dokazala da životinje komuniciraju na nivou infrazvuka.

Mužjaci žirafe žive momačkim životom

Ženke žirafa se udružuju u grupu od dvanaest ili više jedinki, povremeno uključujući i nekoliko mladih mužjaka. Mužjaci žive u takozvanim mladoženjačkim stadima, dok stariji mužjaci često vode usamljen život.

Pristup ženkama je moguć samo ako postoji hijerarhija, a ona se postepeno stvara još od mladih dana da bi, kada dođe vreme, bila utvrđena "nekingom" - "mačevanjem" snažnim vratovima.

Odrasla žirafa se brani šutiranjem nogu velikom silinom. Jedan jedini udarac kopitom može da smrska lobanju lava ili mu polomi kičmu.

Žirafe se nalaze na crvenoj listi ugroženih vrsta

Posljednjih decenija broj žirafa se smanjio za 40 odsto. U svijetu ih je 1999. godine bilo 140.000, a danas ih je samo 80.000. U čak sedam zemalja Afrike žirafe su izumrle. Dvije podvrste žirafa službeno su dodate na popis ugroženih životinja te se smatra da su pod prijetnjom izumiranja.

Kao rezultat toga, sada su u kategoriji ranjivih na crvenom spisku ugroženih vrsta, piše "Powerful Mindd".

Ukupno postoje četiri vrste žirafa i devet podvrsta. Nisu sve u opasnosti, ali svima prijeti opasnost od krivolova. Dvije podvrste na popisu ugroženih vrsta su kordofanske i nubijske žirafe, iako se i druge vrste žirafe bore za očuvanje vrste, posebno u slučaju krivolova.

Krivolov je posebno gorući problem, a neka sela ubijaju žirafe radi mesa. Osim toga, mnoge žirafe su zaklane zbog njihovih repova, koji se smatraju statusnim simbolom te se u nekim kulturama koriste kao miraz.

Žirafa Korona

Beba žirafe rođena prošlog mjeseca na indonežanskom ostrvu Baliju dobila je ime Korona kako bi se označilo da je rođena u jeku pandemije.

Malena žirafa rođena 9. aprila treće je mladunče ponosnih roditelja, majke Sofije i oca Matadija, stanovnika Safari parka na Baliju.

"Kako je rođena u doba pandemije, ministar zaštite okoline krstio ju je imenom Korona", objasnio je portparol zoološkog vrta Anak Agung Ngurah Alit Sujana.

"Korona je odličnog zdravlja kao i njena majka. Tri mjeseca biće na posebnom posmatranju", dodao je.

Safari park na Baliju zatvoren je za posjetioce od kraja marta u okviru mjera suzbijanja širenja pandemije kovida-19.