U uspomenama Pavla Milanovića /83/ sa Tjentišta, nekada najboljeg konobara Jugoslavije, posebno mjesto zauzima Elizabet Tejlor, slavna holivudska glumica koju je služio punih 40 dana tokom snimanja čuvenog filma „Sutjeska“ 1971. godine.

Pavle se prisjeća da se nije odvajao od Elizabet Tejlor.

Čuvena filmska zvijezda se, priča njen tadašnji domaćin, oduševljavala prirodnim ljepotama fočanskog kraja, dok je njen suprug Ričard Barton, u ulozi Tita, po vrletima Vučeva, Maglića i Zelengore sa partizanima tražio izlaz iz njemačkog obruča.

Pavle je imao sreću da ga, uoči početka snimanja filma, direktor Nacionalnog parka pošalje na takmičenje ugostitelja u Portorož odakle se vratio sa zlatnom medaljom, što je bila najbolja preporuka da ga postave za ličnog konobara slavne gošće, koja nije glumila u filmu, već je došla u pratnji svog ništa manje slavnog supruga.

„U Portorožu u Sloveniji bilo je takmičenje na nivou Jugoslavije iz savremenog ugostiteljstva i trgovine i ja sam osvojio prvo mjesto i zlatnu medalju. Kada sam došao ovdje počeo je film da se snima i odmah su me postavili da služim Elizabetu. Bio sam 40 dana u vili s njom, imali smo helikoptere na raspolaganju- hoću na doručak u Dubrovnik, hoću u Sarajevu, ovdje, ondje, sve sam s njom bio, a kada je pošla dala mi je napojnicu, kovertu punu dolara, u tolikom iznosu da sam od tog novca počeo praviti vikendicu“, priča Pavle.

Za 42 godine, koliko je radio u Nacionalnom parku “Sutjeska”, Pavle je služio mnoge poznate ličnosti, ali konobarski zadatak pratnje Elizabet Tejlor posebno mu je drag i predstavlja vrhunac njegove karijere.

Divio se ljepoti holivudske glumice, a ona se oduševljevala planinama i jezerima Nacionalnog parka, koje su zajedno obilazili helikopterom.

Prisjeća se da je pila mnogo viskija- možda i zbog toga, smatra Pavle, što je bila u svađi sa svojim suprugom, tako da su posebno odsjeli, ona u Titovoj vili, a Ričard u hotelu „Sutjeska“.

„Nijednom nije otišla u hotel “Sutjesku” gore gdje su bili glumci i Ričard. Samo ja bio s njom 40 dana, išli svukuda, po planinama sa helikopterom, hoću ovdje, hoću ondje. Divila se ljepoti prirode, išli smo na jezera Gornje i Donje Bare, na Prijevor, na Vučevo, na Pašinu poljanu, sve je to obišla. Govorila je- ovo nema kugla zemaljska, dobra je žena bila, svaka joj čast. Ona je digla autoritet Tjentištu kada nas je posjetila, sve je poslije drukčije bilo“,ističe Pavle.

On je imao tu čast da je, uz spremačicu i dvije žene koje su brinule o njenom izgledu, bio jedini muškarac koji je imao pristup vili u kojoj je Elizabet boravila.

„Znala je i da se skine gola preda mnom. Tu bi bili  još prevodiljka, spremačica i dvije cure koje su je češljale i oblačile. Kraj kreveta viski, tonik i led, a ja joj sipam. A ljepote njezine na svijetu nema, nema vajara na svijetu koji bi izvajao njezino tijelo, ma to je ljepota kugle zemaljske“, prepričava fočanski konobar druženje sa čuvenom „Kleopatrom“.

Pavle se sjeća da je najviše voljela da jede meso na žaru ili standardne šnicle- natur, bečku, parišku, ali uz svako jelo obavezno i gatački kajmak iz mješine, koji su specijalno za nju nabavljali na Čemernu.

„Cijenila me je i voljela opasno, sviđao sam joj se, govorila je da sam dobar. Zadovoljna je otišla, a i ja sam se žrtvovao da bude zadovoljna“.

Nekada zvanično najbolji konobar od Vardara pa do Triglava, mađioničar za koktele, Pavle Milanović priča da u bivšoj velikoj državi niko nije mogao da radi posao za koji nije bio dovoljno stručan, pa ni posao konobara.

„Danas se stidim kad negdje uđem u hotel kako su obučeni konobari, kakva je posluga, to veze nema sa ugostiteljstvom. Najvažnija u ugostiteljstvu je čistoća objekta, koja treba da se drži na  svjetskom nivou. Drugo, konobari treba da su svi jednako obučeni. Mi smo svi imali po dva, tri odijela, sve nam firma kupovala, kao ministri smo bili, kad dođeš pred gosta, ma budi gospodin na svjetskom nivou. Nije mogao svako biti ugostitelj, to ne može ako nije lijep čovjek, ne može“, smatra Pavle.

Milanović penzionerske dane provodi na Tjentištu uživajući u ljepoti prirode i sjećajući se nekih ljepših vremena.

U devetoj deceniji života zdravlje ga dobro služi, a kaže, kako i ne bi, kada je čitav svoj i radni i životni vijek proveo u ovom biseru prirode čijoj ljepoti se divila i slavna Elizabet Tejlor.

Ričard Barton o Tjentištu: Za veliku ljudsku dramu, bogovi izabrali i odgovarajuću pozornicu

Dugogodišnji Titov savjetnik za štampu Blažo Mandić u knjizi „Tito- neispričano“ iznio je dosta zanimljivih detalja o pripremama za snimanje filma „Sutjeska“, o boravku filmske ekipe sa Titom 1970. godine na Tjentištu, a zatim i o tome kako je angažovan Ričard Barton. Mandić je opisao i svoj susret sa Bartonom na terasi hotela „Mladost“ na Tjentištu u ljeto 1971. godine.

„Bio sam u prilici da na Sutjesci izbliza posmatram tog šarmantnog čovjeka lijepe spoljašnjosti. Našao sam se u društvu okupljenom oko njega na terasi hotela „Mladost“ na Tjentištu. Oduševljavao se prirodom, jedinstvenim pejzažom, za koji je Miroslav Krleža jednom rekao da je herojski. Rano predvečerje. Dolina uz rijeku već je bila u sjenci. Svjetlost prelomljena negdje po sredini planina, dok su vrhovi još blještali pod sunčevim sjajem. Barton je meditirao, sa čašom viskija ispred sebe. Kružio je pogledom okolo i samo ponavljao: „Bjutifuli (beautifully), bjutifuli (krasno, krasno…).“ A onda će u jednom trenutku: „Kao da su za veliku ljudsku dramu, bogovi izabrali i odgovarajuću pozornicu!“, zapisao je Mandić.