Fićo ili fića, najpopularniji auto druge polovine 20. vijeka u tadašnjoj Jugoslaviji i jedan od najistaknutijih simbola društvenog razvoja toga doba, počeo je da se proizvodi prije tačno 60 godina. 

U tri decenije, bivša fabrika oružja u Kragujevcu „izbacila“ je 923.487 fića u svih devet modela. Zajedno sa matičnom zemljom Italijom, te sa Argentinom, Austrijom i Španijom, koje su takođe kao i Jugoslavija kupile licencu, proizvedeno je tri puta više Fiata 600, odnosno 2.695.197 primjeraka, preciziraju forumi. U to vrijeme bio je treći najprodavaniji auto u Europi.

Fića je  bila masovna pojava i dio života miliona ljudi, ali istoričari ističu da ga je, zapravo, cijeli njegov vijek pratila dvostruka sudbina. Kupovina licence od italijanskog Fiata bila je prvi komercijalni ugovor jedne zapadne kompanije i socijalističke zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Fića je, tako, bio rezultat spoja napredne italijanske tehnologije i jugoslovenskog samoupravnog proizvođenja čiji se jaz nikada nije uspio da prevlada.

Kada je fića prvi put izložena na jednom međunarodnom sajmu, u Brnu 1961. godine posjetioci su ga otvoreno ismijavali zbog loše izrade, iako je bila vozilo koje je pratilo tehnološke trendove Zapadne Evrope, dok su se u istočnoevropskim zemljama još čitavu deceniju proizvodile samo tehnološki zaostale limuzine namijenjene visokim funkcionerima.

Neprivlačna ciglasto-crvena boja bila je neujednačeno nanesena, pa ni poliranja na sajmu nijesu pomogla, a desni far je bio tako loše montiran da se između njega i stakla mogao staviti prst. To je, kako govore istoričari, posljedica velikog jaza tehničkog znanja u tada dominantno poljoprivrednom društvu i potreba koje je savremena tehnologija tražila. Kad je Crvena zastava sustigla tehnologiju, krajem te decenije, originalni model Fiata 600 je zastario i u Italiji se već tada prestao da se proizvodi. 

 Premda na njoj gotovo nikada nije sve funkcionisalo, ostala je u sjećanju kao onaj automobil koji nikada nije izdao. Koristile su ga brojne službe poput hitne pomoći, policije i vojske. Mnogi su imali sa fićom neposredno vozačko iskustvo kao sa svojim prvim automobilom ili preko auto-škole, pa je toliko prirastao svima da je postao predmet nostalgije, vječita metafora umjetničkih radova ali i „narodne“ memorije i simbol vremena "kada se živjelo bolje".