Ljubavne poruke, navijački slogani, imena ispisana po zidovima, poneki portret ili akt sve su češća slika na trebinjskim ulicama. Od vremena svog nastanka krajem šezdesetih godina prošlog vijeka grafiti su predmet rasprava a najčešće pitanje koje se postavlja je da li su oni dio urbane kulture ili obični vandalizam.

Nastali u dalekoj Americi, grafiti su postali globalni fenomen. Potreban je samo talenat i želja, i uvijek se nađe neko ko će pokušati.

“Video sam gomilu materijala kako ljudi širom svijeta rade , svidjelo mi se to i mislio sam da će se i ljudima u mom gradu svidjeti ideja da uljepšamo neke oronule fasade” priča jedan od crtača grfita.

Iako se između grafita i murala najčešće stavlja znak jednakosti postoji razlika. Grafiti su znakovi i natpisi stilizovani na različite načine dok su murali slike na zidovima. Naš sagovornik crta uglavnom portrete i aktove, i sam priznaje da nije svako mjesto podesno za grafit, a ne može se ni svaka, kako kaže, škrabotina nazvati tim imenom.

U Trebinju ipak najviše ima navijačkih grafita. U Udruženju navijača Partizana kažu da su uradili desetak grafita i murala i da za njih imaju dozvolu vlasnika objekata. Ipak ima ih i koji nastaju mimo njihovog znanja. “ Neki pojedinci koji nisu članovi društva rade na svoju odgovornost grafite posvećene Partizanu a nemaju našu dozvolu” kaže Vaso Mijanović , predsjednik udruženja, uz napomenu da su dva puta sklanjali takve grafite.

Posla sa grafitima imaju u Stambeno-komunalnom odjeljenju gradske uprave. Ove godine su uklonili desetak , najčešće zbog vrijeđanja kulturno istorijskih spomenika.

Zvaničnici brojnih gradova širom svijeta početkom devedesetih godina odlučili su da kanališu ovu pojavu određivanjem prostora dostupnih umjetnicima koji se izražavaju na ovaj način. Neki Trebinjci koje smo pitali šta misle o ovome nemaju ništa protiv, ali ističu da bi uži centar grada ipak trebalo poštedjeti. Međutim, ima i onih koji smatraju da bi se na taj način obesmislila sama forma grafita. Mjesto se ne može odrediti jer je grafit izraz slobodne volje i bunta.

Neupitno je da spomenike i druge značajne građevine ne treba ružiti što je pitanje lične kulture pojedinaca i grupa,ali neupitna jei i činjenica da grafiti krase mnoge svjetske metropole.

Piše: Marija Manojlović, Herceg RTV