O nekadašnjem ponosu domaće automobilske industrije znamo praktično sve. Ipak, postoje neki zanimljivi detalji koji možda nisu toliko poznati široj javnosti.

Jugo je automobil koji je obilježio posljednje dvije decenije 20. i prvu dekadu 21. vijeka na ovim prostorima.

Zagrebački Večernji list želio je da upotpuni priču o ovom legendarnom modelu interesantnim detaljima za koje se smatra da nisu toliko poznati širokoj javnosti. Neki od njih preuzeti su iz knjige Džejsona Vujića "Yugo - uspon i pad najgoreg automobila u istoriji" (The Yugo – The Rise and Fall of the Worst Car in Historiy), koja je i kod nas objavljena prije nekoliko godina.

1. Ime (1. dio) 

Iako je svima poznat kao Jugo, automobil je na samom početku imao oznaku Zastava 102, a taj naziv je korišćen i u rani tekstovima o ovom vozilu u domaćoj štampi.

2. Ime (2. dio) 

Možda djeluje logično da je Jugo ima dobio po Jugoslaviji, ali Vujić u svojoj knjizi piše da je automobil nazvan tako po istoimenom vjetru. Praksu da svoje modele naziva po poznatim svjetskim vjetrovima u to vrijeme uveliko je primenjivao Volkswagen na vozilima kao što su Passat, Scirocco, Jetta... Inače, automobil iz Kragujevca neko vrijeme imao je oznaku Jugo, a kasnije je slovo J zamijenjeno slovom Y, kako bi ovaj model bio prijemčiviji kupcima u inostranstvu.

3. Dizajniran u Italiji 

Jugo su dizajnirali FIAT-ovi i Zastavini inženjeri 1978. godine u FIAT-ovom dizajnerskom centru u Torinu. Baziran je na hvaljenom FIAT-u 127, koji je bio proglašen za Auto godine u Evropi 1972. Ipak, Jugo je imao nešto kraće međuosovinsko rastojanje ali i potpuno nov dizajn spoljašnjosti.

4. Početak serijske proizvodnje 

Serijska proizvodnja Juga pokrenuta je 28. novembra 1980. godine. Ovaj datum odabran je kako bi prvi primjerak bio gotov idućeg dana, 29. novembra, na tadašnji veliki državni praznik - Dan republike.

5. Yugo America 

Jedan od glavnih "krivaca" za opreraciju dovođenja Juga na američko tržište bio je preduzetnik Malkolm Briklin koji je, između ostalog, u SAD doveo i japanski Subaru (1968.), a ostaće upamćen i po neuspjelom sportskom modelu Brcklin SV -1 iz sredine 70-tih.

6. Robovi ili Sloveni 

Neki američki političari protivili su se uvozu automobila iz komunističke Jugoslavije tvrdeći da se, zbog izuzetno niske cijene, radi o dampingu. Mogla se čak čuti i optužba da Zastava koristi "robovsku radnu snagu", što je predsjednik kompanije Yugo America, Bil Prajor, odbacio duhovitom igrom riječi: "Ne koriste robovsku (slave labor), već slovensku radnu snagu (Slav labor)".

7. Ambasador u Jugu, umjesto službenoj u limuzini

 Jugo je u Sjedinjenim Državama ubrzo postao omraženi automobil, ali čini se da ga je barem jedan Amerikanac volio. Bio je to ambasador SAD u tadašnjoj Jugoslaviji, Džon Daglas Skenlan, kojeg je vozač krajem 80-tih vozio po Beogradu u žutom Jugu sa američkim zastavicama na blatobranima.

8. Bolji od Saaba 

Na "kreš testovima" u SAD Jugo baš i nje briljirao. Ipak, zanimljivo je da je u testu sudara pri brzini od 35 milja na sat (oko 56 km/h) nadmašio automobile kao što su Subaru GL (u kategoriji bezbjednosti vozača) i Saab 900 (u kategoriji bezbjednosti putnika).

9. Poklon za Tita 

Jedan od nekadašnjih Zastavinih direktora, Toma Savić, kazao je da su dva prototipa Juga poklonjena Josipu Brozu Titu, ali nije poznato šta je on uradio sa njima. Inače, Tito je ranije jednu Zastavu 101 poklonio Leonidu Brežnjevu.

10. Innocenti Koral 

Jugo je tokom svog životnog veka, uz razna imena u inostranstvu, bio brendiran i kao "Innocenti Koral ". Innocenti je italijanska kompanija koja je poslije Drugog svjetskog rata izrađivala skutere, a na tamošnjem tržištu bila je poznata i po proizvodnji domaćih verzija nekih britanskih modela, poput popularnog Minija.