Priča se zakotrljala još prije pet mjeseci, najprije „na papiru“ – kada je promjenom statuta Plivačkog kluba „Leotar“, nakon 37 godina od gašenja, formalno obnovljen rad nekadašnjeg trebinjskog vaterpolo kluba.

U međuvremenu je završen upis članova, pokrenuta škola vaterpola, a oformljeni tim već skoro tri mjeseca vrijedno trenira na Olimpijskom bazenu „Banje“, pod stručnim vođstvom Nikole Lješkovića, plivača i nekadašnjeg vaterpoliste mlađih selekcija „Jadrana“ iz Herceg Novog.

Kaže da ova sekcija Plivačkog i vaterpolo kluba „Leotar“ trenutno broji 35 mladih igrača – uzrasta od 10 do 18 godina, a treniraju svaki drugi dan – po dva puta dnevno.

„Trebinjci su itekako talentovani za vaterpolo. Ima zaista dobrih igrača. Za sada samo treniramo – radimo na plivanju i tehnici. Oni već igraju trening utakmice između sebe, koje su već pokazale veliki napredak od naših početaka u junu do danas. Međutim, za prvu zvaničnu utakmicu još je rano“, ističe Lješković.

On dodaje da se za sada dvadesetak polaznika škole vaterpola odlučilo na treninge nastavi i preko zime – a plan je da i vaterpolisti putuju sa plivačima kluba u Herceg Novi i Nikšić, gdje su već ugovoreno korišćenje tamošnjih zatvorenih bazena.

Uz pomoć prijatelja Trebinja vaterpolo sekcija PVK „Leotar“ dobila je i svu potrebnu opremu za treninge i utakmice – golove, lopte i kapice, a stručnu podršku očekuju i od komšijskog vaterpolo velikana – „Jadrana“ iz Herceg Novog.

„Imamo njihovu punu podršku. Još i prije nego smo obnovili rad kluba, razgovarali smo s njima i obećali su da će doći svaki put kad nam zatreba pomoć oko treninga, a i tokom zime radićemo sa njima“, kaže Lješković.

Sporta nema bez takmičarske motivacije, pa će šansu za uključivanje u regionalnu vaterpolo priču trebinjski vaterpolisti tražiti u kadetskoj ligi, za čije formiranje je već aktuelna inicijativa tri vaterpolo saveza – Crne Gore, Hrvatske i BiH.

„Evropska unija želi da finansira takmičenja za te uzraste u vaterpolu. Vaterpolo u Evropi uveliko stagnira – problem je upravo u tim mlađim kategorijama. I onda su se odlučili da podrže osnivanje tih regionalnih liga na tromeđama država. U tom smislu, treba napomenuti da se i u Podgorici osniva vaterpolo klub, u Nikšiću su već krenuli kao i mi, u Banjaluci postoje tri, a u Sarajevu četiri vaterpolo kluba. A kad bude završen zatvoreni bazen – i u Trebinju će vaterpolo biti sasvim druga priča“, ističe predsjednik Plivačkog i vaterpolo kluba „Leotar“ Zoran Čučković.

A dok trebinjski vaterpolo početnici otkrivaju prve tajne ovog sporta, u njihovoj neposrednoj blizini napreduju radovi na izgradnji zatvorenog plivačkog kompleksa – bez kojeg bi i trebinjske nade u vaterpolo bile skromne i bez osnova.

Čučković napominje da će tek tada, sa zatvorenim bazenom – zamisao o povratku vaterpola u Trebinje dobiti svoju punu dimenziju.

„I sada vidite radost u gradu kada spomenete vaterpolo. Onog trenutka kada počne sa radom zatvoreni bazen, iznenadićete se kakav će odziv mladih biti za ovaj sport. A budite sigurni da ćemo tada imati najmanje deset sponzora – Trebinjaca iz svijeta koji se iskreno raduju povratku vaterpola u Trebinje i koji će željeti da pomognu vaterpolo klub“, zaključuje Čučković.

Vaterpolisti sa plivačima PVK Leotar

Ovaj sport se u Trebinju počeo igrati još prije skoro sedam decenija – tada na Trebišnjici, da bi vaterpolo klub iz našeg grada već 1951. godine osvojio juniorsko prvenstvo BiH, a 1954. godine i svoju prvu od ukupno deset osvojenih titula prvaka BiH u seniorskoj konkurenciji.

Uz mnogo rada i odricanja, ali i razumijevanja zajednice – u PVK „Leotar“ ne sumnjaju da se istorija može ponoviti i da će trebinjski vaterpolo opet zakoračiti starim stazama slave.