Rukometni klub Leotar najbolji je trebinjski sportski kolektiv u 2016. godini, odlučio je žiri tradicionalnog izbora najboljih sportista, koji organizuju JU „Trebinjesport“ i list „Glas Trebinja“, pod pokroviteljstvom Grada Trebinja.

Aktuelni vicešampion i jesenji prvak Republike Srpske svoju kandidaturu potvrdio je i rezultatima, a oni opet ozbiljno podupiru ambicije igrača, stručnog štaba i uprave – da se u Trebinju od naredne sezone ponovo igra najbolji bh. rukomet.

Na manifestaciji promocije najboljih sportista u Kulturnom centru, predsjedniku kluba Obradu Ninkoviću pripalo je dvostruko zadovoljstvo: uz priznanje za najbolji trebinjski sportski kolektiv, koje je primio u ime kluba na čijem je čelu posljednje tri i po godine, lično je nagrađen i plaketom koju žiri izbora dodjeljuje najuspješnijim sportskim radnicima. Dovoljno razloga da od Ninkovića zatražimo komentar…

– Iskreno se nadam da se žiri vodio uspjesima Rukometnog kluba Leotar i na tome im se zahvaljujemo. Za ovaj uspjeh najzaslužniji su igrači, stručni štab sa trenerima i svi oni dobri ljudi koji su prepoznali u našem klubu jednu zdravu sredinu i koji su pomogli da se rezultati ostvare. Prije tri i po godine napominjem da je klub bio na ivici da ispadne iz Prve lige RS, da smo zacrtanim ciljevima i zdravom politikom – koliko imamo toliko ćemo raspoređivati – došli malo po malo da u 2016. budemo jesenji prvaci lige Republike Srpske. Nadamo se da ćemo uspjeti da odbranimo titulu i time steknemo pravo da učestvujemo u najelitnijem takmičenju Premijer ligi BiH. Ne želim da prejudiciram, ali naši rezultati govore da idemo prema tom cilju.

Rukometni klub nije od juče, iza njega je šest decenija tradicije, ali nekako je utisak da nije bio među onim „mezimcima“ grada i sportske publike u Trebinju, da se tek posljednjih godina klub sve više legitimiše kao kolektiv čije rezultate prepoznaje i vrednuje sportsko Trebinje, kao kolektiv koji okuplja sve više mladih?

– Upravo tako. I pored 60 godina tradicije, rukomet je ovdje ipak bio trećerazredni sport, to moramo priznati. Fudbal je uvijek bio na prvom mjestu, zatim Košarkaški klub Leotar, koji je svojim rezultatima plijenio i zbog čega su mlade generacije po pravilu bile mnogo više zainteresovane za košarku. Uspjeh Rukometnog kluba Leotara u posljednje tri i po godine je najviše u tome što smo uz seniorsku ekipu paralelno radili i na afirmaciji mladog kadra. Sa ponosom mogu reći da u ovom trenutku klub ima 30- tak mladih, od 2002. do 2006. godišta, sa kojima rade dva trenera. Mali klubovi kao što je Leotar mogu egzistirati samo ako imaju dobru bazu. Ovo je prilika i da kažem da je Rukometni klub Leotar jedini naš sportski kolektiv u kome se ne naplaćuju članarine u mlađim kategorijama. Iz prostog razloga što djeca zbog tih 20 ili 30 maraka mjesečne članarine prestanu da treniraju jer roditelji često nisu u prilici da im priušte taj novac.

Pritom, fizičke predispozicije Hercegovaca za rukomet davno su potvrđena priča…

– One su takve da nam je rukomet možda i najbliži sport. Ako ste visoki 192 centimetra idealni ste za beka, ako ste malo puniji onda ste za pivota, „vižljastiji“ idu na krilo. Na svim pozicijama nas ima. Samo Hercegovce treba malo uobličiti, motivisati ih da aktivno rade – a talenti su neosporni…

Postoje li neki pojedinci koji se kvalitetom posebno izdvajaju ili je ključ uspjeha u dobroj timskoj atmosferi, dobro ukomponovanoj kombinaciji iskusnijih, provjerenih igrača i trebinjske mladosti?

– U svakom timskom sportu rezultat donosi spoj mladosti i iskustva. Nemamo puno starijih igrača, ali imamo dovoljno iskusnih. Kapiten našeg tima Radovan Uljarević je igrač juniorske reprezentacije BiH. I Aleksandar Milojević je među povratnicima, koji su nekada bili juniori u trebinjskom klubu pa se u klub vratili nakon studija DIF-a. Jedan od najboljih golmana Prve lige Republike Srpske svakako je Veselin Savović. Tu je i plejada mladih igrača među kojima se ističe Milorad Inić, koji je jedno vrijeme igrao u Nevesinju… Naša strategija je da ono što nedostaje u Trebinju treba potražiti u okruženju, prije svega u Bileći i Nevesinju. Trebinje zaslužuje da bude premijerligaš – šansu će dobiti svi, ali samo će najbolji igrati u prvoj postavi.

Svaka priča o sportu na našim prostorima ne ide, a da se po pravilu ne dođe i do problema, podrške društvene zajednice koje nema nikad dovoljno, ekonomskih okolnosti koje obesmišljavaju svaki napor da se postigne željeni uspjeh… Ima li takvih problema i Rukometni klub Leotar?

– I naš klub nije izuzet iz tih problema, ali sam već rekao da se mi rukovodimo time da igrače plaćamo onoliko koliko imamo para. Nisu to neka velika izdvajanja, ali bitno ih je ravnomjerno rasporediti i bitno je ne dugovati i ono što se obeća ispuniti. Sa ponosom mogu reći da smo ispunili sve ono što smo do sada dogovorili. Naravno, uz pomoć ljudi dobre volje, sportskih radnika koji osjećaju potrebu da pomognu klubu. Neću posebno nikoga isticati, ali želim reći da bez obzira koliko bilo tih negativnih priča kako niko ne želi pomoći sportu, ipak takvi ljudi postoje. A njihov rezulatat je da Rukometni klub Leotar u ovom trenutku nema dugovanja i potpuno je zdrav kolektiv…