Vodeni sportovi u Trebinju svoju istoriju pišu više od sedam decenija, počevši daleke 1950. godine na Trebišnjici do današnjeg zatvorenog bazena na koji se dugo čekalo. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka osnovan je Plivački klub „Leotar“, a potom i Vaterpolo klub, koji je djelovao punih 15 godina, predstavljajući Trebinje širom Jugoslavije i van njenih granica. Nekadašnji entuzijazam i polet danas ponovo kucaju istim žarom i među vaterpolo klincima nove generacije, članovima VK „Leotar“, zvanično osnovanog u decembru 2021. godine.

Dalo se to primijetiti početkom ovog mjeseca kada je Trebinje bilo domaćin trodnevnog vaterpolo turnira „Olimpijske nade“, na kojem je učestvovalo 12 ekipa iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, među kojima i novoosnovana ekipa Vaterpolo kluba „Leotar“. Ovi dječaci, uz podršku trenera Nikole Lješkovića, pokazali su srce na terenu i timski duh iako su se takmičili van konkurencije.

Mlade trebinjske vaterpoliste svega nekoliko mjeseci trenira Nikola Lješković, svojevremeno igrač hercegnovskog „Jadrana“, ali kako ističe, Trebinjac koji je ovdje rastao i stasao uz Plivački klub „Leotar“.

„Igrao sam vaterpolo u ekipi „Jadran“ iz Herceg Novog pošto u vrijeme kada sam išao u školu ovdje nije bilo vaterpolo kluba. Vratio sam se 2017. godine na poziv Zorana Čučkovića, tada direktora JU „Bazeni“, da u Trebinju ponovo pokrenemo vaterpolo. Postojala je vizija za zatvorenim bazenom i tada smo počeli djecu pomalo da uvodimo u svijet ovog sporta. Sa izgradnjom bazena krenuli smo da realizujemo ono na šta smo dugo čekali“, kaže nam Nikola Lješković, trener Vaterpolo kluba „Leotar“.

Za godinu dana postojanja kluba Nikola je sa djecom postigao i više od očekivanog.

„Turnir je pokazao da imamo dosta dobru djecu, štaviše rijetko koji klub može za godinu dana od osnivanja i treninga od nekoliko mjeseci da ostvari ovako dobre rezultate. Naši momci su parirali svakoj ekipi, izuzev „Jadranu“, koji je liga iznad sebe. Pobijedili smo ekipu koja je zauzela 3. mjesto, „Budvu“, rezultatom 10:8, što govori da imamo potencijala. Svakako, trebamo još da radimo i igramo više utakmica. Za većinu naših klinaca ovo je bila prva utakmica na nekom ozbiljnom nivou, sa sudijama i po najvišim pravilima. Kako je turnir odmicao, djeca su bivala sve bolja i to nam govori da im je bilo potrebno iskustva, da osjete šta znači kada sudija da određeni znak, da osjete te duele. Moram da naglasim da oni nisu imali iskustva sa jačim ekipama. Odradili su ljetos Državno prvenstvo BiH u Neumu, ali ono se ne može porediti sa ovim turnirom“.

Sa otvaranja turnira "Olimpijske nade"

Nekadašnji iskusni vaterpolista i trener trebinjskog Vaterpolo kluba ne krije zadovoljstvo zbog uspjeha koji je njegov tim postigao. Ako se uzme u obzir činjenica da su ova djeca do proljeća ove godine trenirala plivanje, a vaterpolom se ozbiljno počeli baviti u proteklih pola godine, razloge za ponos i te kako ima.

„Mogućnost za vaterpolo treninge imali smo na Olimpijskom bazenu samo ljeti sa djecom koja su trenirala plivanje, a željela vaterpolo. Zajedno smo nastojali da ovaj sport oživimo koliko možemo. Pokušavali smo da održimo njihovu ljubav do izgradnje zatvorenog bazena. Ta djeca su sada u vaterpolu i brojimo preko 50 dobrih klinaca, sposobnih, koji su zadnje tri godine minimalno u plivačkom sportu. Što se tiče ovog turnira, znao sam da mogu da pariraju svakoj ekipi. Dugo sam sa njima i, po meni, ostvarili su čak i bolje rezultate nego što sam očekivao. Ako znamo da je ekipa „Jadran“ evropski prvak u ovoj kategoriji, to odmah govori da je turnir imao ozbiljan karakter. Jesmo mlad klub i, iskreno, mislim da niko nije mogao da vjeruje da djeca mogu tako dobro da igraju, izuzev nas koji smo u tome i njih koji treniraju. Ambiciozno je bilo očekivati da možemo da damo preko jednog gola po utakmici, a dali smo ih mnogo više i ostvarili sjajne rezultate. Pokazali smo se kao jak konkurent i ovim turnirom stvorili uslove da se sa nama ozbiljnije uđe u priču“.

SVE PODREĐENO DJECI
„Treninge sam postavio tako da djeca nakon škole, koja je na prvom mjestu, mogu da stignu da dolaze a da ne zapostavljaju druge obaveze. Treniramo šest puta sedmično po sat i 15 minuta. Treninzi su mnogo bitni u vodenom sportu. Za propuštena dva potrebno je sedam sljedećih da se sve nadoknadi, vrlo je zahtijevno. Imamo mlađu i stariju kategoriju i nadamo se da ćemo dobiti više termina sada kada smo pokazali rezultate, nevjerovatne za ovako kratak period. Takođe, nadamo se i još boljoj podršci grada, kako bismo mogli da planiramo jače turnire kod nas, ali i da djeca učestvuju negdje drugo. To je najbolji način da se postane najjača ekipa u državi, što je nama prioritet. Tu smo gdje smo i moramo da radimo na tome da budemo broj jedan. Imamo sjajne uslove i sjajnu djecu i nadam se da ćemo ono čemu stremimo uspjeti da ostvarimo!“
Kako nam kaže, sa otvaranjem zatvorenog bazena u Trebinju su se stvorili uslovi za bolje treninge i takmičenja. Djeci je omogućeno da redovno treniraju, a u planu su i fitnes treninzi. Cilj je, ističe, stvoriti jak i konkurentan tim.

Kao i za svaki sport, tako je i za vaterpolo važan talenat, ali neminovni su i rad, trud, odricanja. Istovremeno, u tim prvim danima mnogo je značajno i kakav je trener sa kojim djeca rade. Ovaj, trebinjski, prilično skromno o sebi govori. Akcenat radije stavlja na momke kojima je svakodnevno posvećen.

„Trenerov pristup je važan sa aspekta da djeci sve približi na najbolji način. Ovo su mlada djeca i na turniru nisam smio da dozvolim da se i jednog trenutka osjete loše. Htio sam da odrade ono što znaju, a znaju mnogo! Trudili smo se skupa, uz zajedničku podršku igrali do zadnje minute i došli do finih rezultata. Ponosan sam na svakog igrača koji je bio na spisku za utakmicu. Sve ih gledam kao svoju djecu i nastavićemo zajedno da radimo i dalje!“

Uz težnju da se vaterpolu u Trebinju vrati stara slava, da se postane ekipa dostojna i najjačeg protivnika, trener Lješković uporedo insistira i na nekim drugim vrijednostima. Da djeca na prvom mjestu vole sport koji su odabrali. To je ono što, podvlači, cijelu vaterpolo priču činu dobrom i kompletnom. 

„Mnogo je bitno da su naš rad prepoznala djeca koja su prije vaterpola bila na plivanju i sada žive za ovaj sport. To nam garantuje da ćemo imati dobru priču u narednom periodu. Bez sve ove djece naša zamisao ne bi imala nikakvog smisla. Najbitnije je da su oni sretni, da to vole a rezultati će doći, sve je na nama i našem radu. Pred nama je Državno prvenstvo Bih za 2008. godište i mlađe u januaru, na kojem nismo učestvovali ove godine jer nisam želio djecu tome da izlažem. Trenirao sam ih dok ojačaju i budu ekipa koja se može naći u samom vrhu. Nadamo se da bismo već od februara mogli da postanemo dio crnogorske lige za mlađe uzraste, što bi nam mnogo značilo. Imamo dobru saradnju sa njima i to je šansa da se tu ostvarimo kao klub i uz njih još bolje napredujemo“, zaključuje Lješković.

UTISCI NAKON TURNIRA
Vaterpolo turnir „Olimpijske nade“ organizovali su Grad Trebinje, Javna ustanova „Bazeni“ Trebinje i Plivački vaterpolo klub „Jadran“ Herceg Novi. Prvo mjesto pripalo je „Jadranu“, drugo ekipi VK „Primorac“ iz Kotora, dok je trećeplasirana bila PVK „Budva“. Vaterpolo klub „Leotar“ takmičio se prvi put na ovako jakom turniru i ostvario zapažene rezultate. Trener ove mlade ekipe, Nikola Lješković, rekao je da su trebinjski vaterpolisti opravdali sva očekivanja.
„U grupi smo osvojili četvrto mjesto sa dvije pobjede i tri poraza, a nakon toga smo pobijedili i „Radnički“. Sve je bilo mnogo bolje nego što smo očekivali i nadali se. Osnovani smo prije godinu dana i VK „Jadran“ nam je maksimalno izašao u susret što se tiče trenerskog kadra i njihove pomoći da budemo u njihovom sistemu takmičenja za mlađe kategorije, što nam je značajno za sticanje iskustva, jačanje igrača i utakmica na višem nivou od trenutnog“.
Direktor PVK „Jadran“ iz Herceg Novog, Miloš Mračević, zadovoljan je što su mladi vaterpolisti uživali u trodnevnom turniru, te pored odličja stekli prijateljstva i nova iskustva.
„Uživali smo u vaterpolu, u fer i sportskoj borbi. Ovo je važan korak za vaterpolo u Trebinju. Ekipa „Leotara“ dostojno je branili boje kluba i grada i želim im da nakon ovog turnira budu još posvećeniji vaterpolu, koji u Trebinju ima veliki potencijal. U budućnosti će naši klubovi još više da sarađuju“.
Zamjenik gradonačelnika Trebinja Dražen Bošković izrazio je zadovoljstvo turnirom „Olimpijske nade“, rekavši da je turnir dobar pokazatelj da Trebinje može odgovoriti ovakvom zadatku.
„Trebinje postaje prepoznatljivo po vodenim sportovima, a nama je ovaj turnir važan da se što više razvija i naš vaterpolo klub. U narednom periodu očekujemo da ćemo imati jače turnire i u seniorskoj kategoriji. Bitna nam je i saradnja sa klubovima iz regiona od kojih naša djeca mogu dosta naučiti“.
Trebinje je nekada živjelo za vaterpolo. Prije 70 godina ovaj sport igrao se na Trebišnjici, između mostova, sa fudbalskom loptom i golovima sa kantama od benzina da mogu da plutaju na vodi, kako je to, u svojoj knjizi „Vaterpolo na Trebišnjici“, vjerodostojno dočarao nekadašnji vaterpolista Ljubiša Anđelić. Postojalo je i prvo vaterpolo igralište na rijeci, sa reflektorima i tribinama na koje je moglo stati preko 2.000 gledalaca. Od 1950. godine, kada su osnovani Plivački i Vaterpolo klub „Leotar“, do 1965. trebinjski vaterpolisti su, kako je Anđelić zapisao, osam puta bili prvaci BiH u seniorskoj i jednom u juniorskoj konkurenciji, a u Trebinju je djelovala i Gradska vaterpolo liga.

Dugo se čekalo na veliki povratak vaterpola. Raduje spoznaja da ova priča opet doživljava puni zamah, zahvaljujući onima koji pamte neko vrijeme i neke dane, ali, bez izuzetka i nekim novim momcima i njihovom treneru. Na njima je koliko će od sebe dati, a prije svega, ono bez čega se ne može, koliko vole sport za koji su se opredijelili. A čim su ga sami birali, jasno je da ljubavi prema vaterpolu i te kako imaju. Jer, dajući se nesebično, zajedničkim snagama, uz međusobnu podršku, razumijevanje i prijateljstvo koje grade, kao čvrste i nesalomive temelje, ova uigrana ekipa već je dokazala da su i više od tima!