Udobna i čvrsta obuća, topla jakna, baterijska lampa, čokoladica tek da se nađe, ali prije svega mnogo ljubavi i volje i spremni ste za planinarsku turu. Tako nam kažu naši sagovornici iz Planinarskog društva „Volujak“ Gacko, koji su tu od 2005. godine kada je društvo i osnovano.

Samim završetkom rata postojali su ljubitelji prirode koji su hodali planinama. Istraživala se netaknuta priroda, družilo se, pa je ideja za osnivanjem planinarskog društva postala opravdana.

Planinarsko društvo danas broji oko 40 članova. Ranije, za planinarenje je postojalo veće interesovanje. Međutim, i pored objavljenog upisa u maju mjesecu ove godine, tek nekolicina njih pridružila se ovim zaljubljenicima u planine. Kažu, sve je manje onih koji slobodno vrijeme koriste na pravi način. A jedan od njih je upravo planinarenje.

„Iako društvo broji oko 40 članova, sadašnje ture svode se na nekolicinu aktivnih planinara. Tu je Milan Vujović, Radoš Milošević, Luka Mastilović i još nekoliko nas koji u zavisnosti od obaveza redovno budemo dio akcija. Mi živimo na nadmorskoj visini od 960 metara. Praktično pod planinom, svuda su oko nas. Tako da, manje – više svi smo mi planinari. Važno je da se ispoštuju savjeti najiskusnijih i problema nema. Za početak je potrebno imati nešto od lične opreme. Toplija garderoba, bolja obuća, flaša vode, neki slatkiš, zavoj u slučaju uganuća, tablete protiv alergija i slično. Obično u rancu nosimo takve stvari, neke za svaki slučaj. Nešto od opreme mi dajemo, ali sve u svemu ko počne planinariti i sam od drugih vidi šta je sve potrebno, nabavlja ono što nema i mijenja neke stvari za kvalitetnije“, kaže Dalibor Šušić – Ćiro, koji je u planinarskom društvu od osnivanja.

Za planinare početnike preporučuju ljetni period. Kažu, lijepo vrijeme je recept da zavolite prirodu i da joj se ponovo vratite. Planinari se tokom cijele godine, ali ipak su najljepši topliji mjeseci i ljepše vrijeme. Jun, avgust i početak septembra su optimalni mjeseci za istraživanje planina, kada je priroda u punom jeku, dok je dosta zahtjevnije planinariti zimi. Treba i dodatna oprema bez koje nije preporučeno planinariti kada je veliki snijeg.

Interesovanje ljudi i društava sa strane je veliko, ali kada se podvuče crta, omiljene ture se svode na društva koja su njihovi prijatelji.

„Imamo odličnu saradnju sa društvima iz Crne Gore. Sa članovima tih društva organizujemo zanimljive i dobre planinarske ture ali i dobro druženje. Istakao bih i dobru saradnju sa društvom iz Trebinja, ali i onima iz Federacije, potom HPV „Prenj“ iz Mostara, društvima iz Banjaluke, Sarajeva, Srbije i inostranstva“, kaže Šušić.

Volujak, Lebršnik, Kuk, planine koji su na neki način bile zaboravljene, izgradnjom Planinarskog doma opet su zauzele mjesto koje im pripada, a planinari sigurnost da imaju gdje da se odmore i prenoće. Na kraju napornog dana tu često organizuju prijatna druženja, nekad i uz gitaru i pjesmu. Nerijetko pripreme i dobru hranu, pa često nose epitet dobrih domaćina.

„Dom otvaramo isključivo po najavi, za planinare i planinarska društva i tokom jedne kalendarske godine broj posjeta je veliki. Postoji kućni red koji se poštuje, počev od nas samih. Napravljen je na 1443 metra nadmorske visine. Ima 30 ležajeva, kamin salu, ognjište i  drugi sadržaj potreban svakom planinaru“, kaže Šušić.

Kada se osvrnemo na planinarske pohode ove godine, osim istraživanja naših planina izdvajaju uspon na Alpe, vrhove Dolomita, potom uspon na vrh Jalovec u Sloveniji. Ove godine nastavili su na istraživanju jama po Bjelašnici kao i sa akcijama speleo ronjenja sa ekipom iz Francuske, gdje su istraživali pećine u Dramešini, Vrbi. To već postaje tradicija skoro svake godine. Sada već polako počinju pripreme za zimske uspone, pa naše planinare očekuju novi izazovi.

I na kraju, ako ste još uvijek skeptični, nemojte odustajati. Raspoloženi planinari društva „Volujak“ su tu da vam pomognu, a nakon toga, vaš ponovni susreta sa planinskim ljepoticama je zagarantovan.