Novi direktor za sedam mjeseci vratio dugove šumskog gazdinstva iz Čajniča. Novom organizacijom rada već ostvarena dobit od tri miliona maraka.
Kada je u avgustu prošle godine građevinski inženjer Neđo Mašić preuzeo funkciju direktora od inženjera šumarstva Slobodana Pejovića, koji je gotovo tri decenije rukovodio ŠG "Vučevica", malo ko se nadao preporodu. Jer, tada je u kasi pomenutog Šumskog gazdinstva bio poslovni manjak od 350.000 maraka.
Danas, poslije samo sedam mjeseci sa novim rukovodiocem, "Vučevica" na računu ima 2.223.000 maraka, ne računajući još milion na ime izdate robe.
"Iz Kanade smo nabavili pet "tiberčeka", kupili valjak, gredere, 30 motornih testera, kupatilima i kuhinjama opremili pet šumskih gazdinstava, te pazarili devastirani hotel "Orijent", sa oko 5.000 kvadrata korisnog prostora, i cisternu za gašenje požara. Sa ukupno 260 zaposlenih smo završili pripreme uoči izgradnje pogona za preradu biomase u pelet, a kada smo očistili teren i od propadanja spasli veliki broj balvana o kojima niko nije brinuo, ispostavilo se da je upravo to takozvano otpadno drvo pravo blago, a šuma zapravo "fabrika" novca", kaže Neđo Mašić.
Prije dolaska u "Vučevicu", on je zapažene rezultate postizao na gradilištima u Podmoskovlju i u olimpijskom Sočiju, gde je proveo više od decenije. Inače je, kao pripadnik Čajničke brigade, čak tri puta ranjavan tokom minulog rata u BiH.
"Sa 12 inženjera šumarstva i novih 120 mahom mlađih radnika, uz redovne isplate zarada i uplate doprinosa, posao smo organizovali tako da se tačno zna ko, šta, kada i kako radi. Inače, kao građanin, ja bih i besplatno radio na revitalizaciji hotela "Orijent" koji je 26 godina predstavljao ruglo grada, a pamtim i kada je bio ponos Čajniča", kaže Marjan Milkanović, vođa grupe radnika koje smo zatekli na krovu tog objekta, ne zaboravljajući ni kolege Daneta Perendiju, Ljubu Tošića i Dragoslava Jevđevića.
U "Vučevici" su svi ponosni i na to što su upravo novozaposleni radnici uspjeli da poprave tek kupljene cisterne sa otpada TE "Gacko". Za samo 5.000 maraka.
"U Čajniče sam se vratio poslije dugogodišnjeg rada u Crnoj Gori", kaže Velimir Perendija, čiji kolega Radiša Cvrkota je zbog istovjetne odluke otišao iz Priboja u kojem je vozio autobus za firmu "Janjušević".
Među njima je, ipak, zbog svog prvog zaposlenja najsrećniji Strajo Lasica - otac dvoje maloljetne djece, čija supruga je nezaposlena...
Šta Vi mislite o ovome?