Ukoliko aktuelna potpredsjednica PDP Jelena Trivić zaista napusti stranku i formira novu partiju, o čemu se u posljednje vrijeme uveliko priča i spekuliše, trebaće joj mnogo sreće i umijeća kako bi napravila bilo kakvu ozbiljniju i dugoročniju političku opciju.

Očigledno nezadovoljstvo Jelene Trivić stanjem u PDP, njeni upadljivi nedolasci na sjednice stranačkih organa, ignorisanje krsne slave PDP, kao i njen višemjesečni javni sukob s Draškom Stanivukovićem, za mnoge predstavljaju jasan dokaz toga da je potpredsjednica PDP sve bliže izlaznim vratima iz stranke.

Srpskainfo je nedavno objavila i to da će u „paketu“ s Trivićevom, najvjerovatnije, PDP napustiti još neki istaknuti stranački funkcioneri.

Put u zaborav
 
Međutim, dosadašnja istorija „disidenata“ iz SDS i PDP, koji su zbog raznih razloga napuštali te stranke i formirali neke nove, ni najmanje ne ide u prilog Trivićevoj. Uz izuzetak nekadašnjih opozicionih „perjanica“, koji su svoje nove partije „prišlepali“ uz vlast, u posljednjih 20 i kusur godina sve političke stranke koje su formirali bivši SDS-ovci i PDP-ovci brzo su pale u zaborav, a njihovi lideri dospjeli na političke margine.

 
Jedan od najslikovitijih primjera nevesele sudbine političkih partija i njenih lidera koji su „otpali“ iz opozicije predstavlja nekadašnji Srpski narodni savez Biljane Plavšić.

Nakon što je napustila SDS i formirala novu stranku, bivšoj predsjednici Republike Srpske i njenoj „svježoj“ političkoj opciji mnogi su predviđali svijetlu budućnost. Međutim, odlaskom Plavšićeve u Hag, a zatim i brzim cijepanjem SNS, gdje je najveći broj članstva prešao u novoformirani DNS, Srpski narodni savez je otišao u istoriju.

Nekadašnji visoki funkcioner SDS Mirko Banjac, nakon razlaza s tadašnjim stranačkim rukovodstvom, početkom 2002. godine osnovao je Savez narodnog preporoda. Već sljedeće godine ta stranka je prestala da postoji.

Išli svojim putem
 
Među istaknutijim „pobunjenicima“ u SDS bili su i bivši premijer Srpske Gojko Kličković, zatim Vitomir Popović, Slavko Dunjić, Radomir Lukić… Oni su se „rasporedili“ po Prvoj SDS i Izvornoj SDS, ali nijedna od te dvije stranke nikad nije uspjela da ostvari bilo kakav zapaženiji izborni rezultat.

Pokušaj da krene „svojim putem“ imao je i Ognjen Tadić, koji je nakon napuštanja SDS osnovao Narodnu stranku, da bi nedugo nakon toga novoformiranu političku opciju, maltene čim je zaživjela, „utopio“ u DNS Marka Pavića.

Svoju „originalnu“ političku priču pokušali su da izguraju i dvojica istaknutih funkcionera SDS u Bijeljini, pokojni Mićo Mićić, kao i doktor Zlatko Maksimović. Mićićeva Stranka demokratske Srpske – Semberija, kao i Maksimovićev Pokret Uspješna Srpska, takođe nisu uspjeli da ostave bilo kakav zapaženiji trag na domaćoj političkoj sceni.

Dragan ČavićKoliko je teško samostalno, bez podrške velikih i već organizovanih političkih partija, napraviti ozbiljan rezultat može da posvjedoči i donedavni lider NDP, Dragan Čavić. Iako je iza sebe imao respektabilan politički „pedigre“, kao bivši predsjednik Republike Srpske i bivši lider SDS, Čavić je sa svojim NDP, dok se nalazio u opoziciji, jedva „držao glavu“ iznad cenzusa. Na kraju je napravio dramatičan zaokret i prešao u vlast, a NDP praktično više ne postoji.

 
U PDP, takođe, bilo je pojedinaca koji su mislili da će samostalnom politikom i formiranjem novih stranaka uspjeti da stvore „svježu“ i prepoznatljivu opciju, ali su se i ti pokušaji završavali potpunim debaklom.

Kratak vijek trajanja

Rijetki su oni koji se, na primjer, sjećaju Saveza za novu politiku, stranke koju je osnovao nekadašnji član Predsjedništva PDP i bivši direktor Fonda PIO RS, Zoran Mastilo, a samo oni koji fanatično prate domaću političku scenu znaju za postojanje stranke pod nazivom PDP 1999, čiji su osnivači Siniša Đorđević i Tihomir Gligorić.

Politički analitičar Nebojša Tojagić za Srpskainfo kaže da ne bi bio iznenađen ukoliko aktuelna potpredsjednica PDP Jelena Trivić uskoro formira novu političku opciju, iako, kako ističe, dosadašnja praksa pokazuje da nove stranke koje su „otpale“ od SDS i PDP nemaju dug vijek trajanja.

– Očigledno je da raskol u PDP traje već duže vrijeme i da je jaz između dvije glavne struje u toj stranci sve veći. Mislim da će unutarstranački izbori pokazati prave odnose snaga u PDP, posebno ako se kao kandidati za novog predsjednika stranke pojave Draško Stanivuković i Jelena Trivić. To bi zaista mogla biti tačka konačnog razlaza poraženog kandidata sa PDP – ocjenjuje Tojagić.

Ukoliko iz predstojećeg unutarstranačkog okršaja Trivićeva izađe kao poražena, dodaje Tojagić, formiranje nove političke stranke od strane sadašnje potpredsjednice PDP, prema njegovim riječima, djeluje kao “naizgled logičan potez”.

– Kažem naizgled, jer je praksa pokazala da tako nastale političke stranke nisu opstajale duže od dva izborna ciklusa. Treba biti svjestan i sadašnje snage PDP i zaključiti da je ta partija najjača u Banjaluci i Kotor Varošu, a da je sve dalje od tih mjesta upitno i samo njihovo postojanje. S druge strane, ako vidite da svako razbijanje opozicionog jedinstva znači još veću snagu vladajućih, onda SNSD već može početi da razmišlja i o kandidatima koji će im donijeti pobjedu na lokalnim izborima sljedeće godine u mjestima gdje PDP računa da ima najveću podršku birača – procjenjuje Tojagić.

Opstanak uz vlast

Za razliku od opozicionara koji su formiranjem svojih stranaka i izlaskom iz SDS i PDP uglavnom brzo padali u zaborav, bivši opozicionari koji su svoje nove političke partije vezali uz vlast i dalje, manje-više, uspješno plivaju u političkim vodama.

Nenad Stevandić i njegova Ujedinjena Srpska čine nezaobilazan faktor u vlasti Republike Srpske, a svoj dio “kolača” dobio je još jedan bivši SDS-ovac, Darko Banjac, čija se Narodna partija Srpske takođe nalazi u vladajućoj koaliciji.