Na današnji dan prije deset godina u Podgorici je održan miting Bloka za zajedničku državu, najveći ikad organizovani skup u Crnoj Gori.

Trg Republike bio je krcat, desetine hiljada građna klicalo je zajednici Srbije i Crne Gore, a stotine trobojki paralo nebo.

Skup je održan pod motom „Crna Gora nije na prodaju“.

Blok za zajedničku državu predvodili su Socijalistička narodna partija tada na čelu sa Predragom Bulatovićem, Narodna stranka Predraga Popovića, Srpska narodna stranka Andrije Mandića, Demokratska srpska stranka Ranka Kadića, Pokret za očuvanje SCG i nekoliko nevladinih organizacija. U Bloku za zajedničku državu bilo je i predstavnika Bošnjaka predvođenih Harunom Hadžićem.

Pet dana kasnije održan je referendum, na kojem je pod više nego sumnjivim okolnostima, odnosno brojnim krađama stečena državna samostalnost.

Crnogorsku nezavisnost je, prema zvaničnim podacima, podržalo 55,5 odsto izašlih na referendumu, dok je za ostanak zajedničke države sa Srbijom bilo 44,5 odsto.

Blok za zajedničku državu iznio je niz primjedbi na regularnost glasanja, ali je predsjednik Republičke referendumske komisije František Lipka, koji je postavljen na to mjesto ispred EU, dao zeleno svijetlo za regularnost izbora.

Lipka je kasnije postavljen za ambasadora Slovačke u Crnoj Gori, gdje je razvio i sopstveni biznis.

Pravo glasa na referendumu ni bilo dozvoljeno hiljadama državljana Crne Gore, koji su imali prebivalište u Srbiji, dok su, s druge strane, na birališta masovno glasali predstavnici suverenističke opcije iz dijaspore.

Na referendumu je, po sopstvenom priznanju, glasao i kosovski narko-bos Naser Keljmendi, iako nije imao zakonsko pravo za tako nešto. On se čak pohvalio i da je na referendum doveo nekoliko autobusa punih njegovi sunarodnika kako bi glasali za crnogorsku nezavisnost.

Iako se aktuelna vlast kune u referendum 21. maja 2006. godine od javnosti se krije da je uništen kompletan birački materijal sa glasanja sa jasnom namjerom da se sakriju tragovi nepočinstava na biralištima.