Crna Gora nije država istih šansi za sve građane, s jedne strane, a sa druge strane, Srbi u Crnoj Gori imaju problema samo zato što su Srbi, ocijenio je predsjednik Političkog savjeta Nove srpske demokratije Budimir Aleksić.
–Kad bi oni odustali od svog nacionalnog identiteta, ili bar prihvatili status nacionalne manjine, država bi prema njima bila blagonaklonija, a u suprotnom će i dalje imati tretman građana na koje država ne računa – istakao je Aleksić.
●Kako vidite trenutni položaj Srba u Crnoj Gori, u svjetlu činjenice da je nedavno objavljeno da u državnoj upravi ima samo sedam odsto zaposlenih Srba iako ih je u ukupnoj populaciji skoro jedna trećina?
–Sasvim odgovorno tvrdim i dokazujem da ne postoji narod u Evropi čija se prava tako brutalno gaze kao što je to slučaj sa srpskim narodom u današnjoj Crnoj Gori. Od 1997. godine vlast sprovodi politiku diskriminacije, segregacije i sistematskog obespravljivanja srpskog naroda. Za državu Crnu Goru srpski narod jednostavno ne postoji, odnosno postoji jedino kao objekat asimilacije. Na udaru države neprestano se nalaze srpski jezik, kultura i Srpska pravoslavna crkva.
Položaj srpskih intelektualaca i stvaralaca na srpskom jeziku žalostan je i poražavajući. Bez posla ostaju i najugledniji univerzitetski profesori, a sve je počelo otpuštanjem 28 srednjoškolskih profesora srpskog jezika i drugih predmeta 2004. godine. Takva politika vlasti prema Srbima nije ništa drugo do novocrnogorski nacionalizam i šovinizam kamufliran u verbalnu odoru građanskog multikulturalizma i multikonfesionalizma.
●Kako to dokazujete?
–Da je to tako lako se može dokazati brojnim konkretnim primjerima. Srbi u Crnoj Gori ne mogu biti direktori, sudije, tužioci, policajci, ambasadori... Oni ne mogu da se školuju na svom jeziku i nemaju svoje ustanove kulture. Za njih nema mjesta u programu i među zaposlenim na Javnom servisu TVCG. Jednostavno – Srbi su građani drugog reda u Crnoj Gori.
Poražavajući je podatak da u organima državne uprave, odnosno na rukovodećim mjestima u prosvjeti, zdravstvu, sudstvu, tužilaštvu i policiji, gotovo da nema Srba. Njihovo prisustvo u navedenim strukturama ne mjeri se procentima, nego promilima. Ne postoji nijedan direktor Srbin u osnovnim i srednjim školama, vrtićima, domovima zdravlja i bolnicama. Nema ih ni među zaposlenima u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore u inostranstvu. To s jedne strane znači da Crna Gora nije država istih šansi za sve građane, a sa druge da Srbi u Crnoj Gori imaju problema samo zato što su Srbi.
Kad bi oni odustali od svog nacionalnog identiteta, ili bar prihvatili status nacionalne manjine, država bi prema njima bila blagonaklonija, a u suprotnom će i dalje imati tretman građana na koje država ne računa.
●Mislite li da je srpski jezik adekvatno tretiran u obrazovnom sistemu Crne Gore?
Srpski jezik, dominantan u Crnoj Gori (sa oko 50 odsto govornika), u Ustavu Crne Gore svrstan je u kategoriju jezika drugog reda. Od te ustavne pozicije srpskog jezika još je gora situacija u praksi. Naime, srpski jezik i ćirilično pismo ne postoje u javnom i društvenom životu, pa tako ne postoje ni u obrazovnom sistemu, gdje se forsira naziv „crnogorski jezik“ i brutalno se ignoriše dogovor parlamentarne opozicije sa bivšim premijerom Lukšićem iz 2011. godine, po kome se nastavni predmet zove crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Za taj predmet još ne postoji program, pa ni udžbenici s tim nazivom (iako je sve to bilo dogovoreno sa Lukšićem), tako da se našoj djeci nameću udžbenici takozvanog crnogorskog jezika, čime se drastično krši osnovno ljudsko pravo – pravo na obrazovanje na maternjem jeziku.
●Evidentna je namjera režima da pitanje članstva u NATO-u riješi u parlamentu, a ne na referendumu. Kako to komentarišete?
–Ovdašnji režim dobro zna da su dvije trećine građana Crne Gore protiv učlanjenja ove zemlje u NATO i da bi na demokratski organizovanom referendumu NATO opcija doživjela debakl. Zato namjerava da to pitanje riješi u parlamentu. Đukanovićev režim jednostavno bježi kao đavo od krsta od svih vidova ispoljavanja demokratske volje građana. Demokratija je za ovu vlast najveća opasnost i stoga se 25 godina žilavo opiru uspostavljanju demokratskog poretka.
●Po Vašem sudu, šta treba da budu dalji koraci opozicije, imajući u vidu da je DF najavio proteste za septembar?
–DF traži formiranje prelazne vlade koja bi garantovala organizaciju, uslove i ukupni ambijent za održavanje prvih demokratskih i fer izbora u Crnoj Gori. Pošto ovaj režim ignoriše taj zahtjev, mi ćemo 27. septembra izaći na proteste i nećemo se razilaziti dok ne ostvarimo svoje političke ciljeve. Dakle, zahtijevamo da padne vlada Mila Đukanovića jer je nelegitimna i formirana na temelju izborne krađe i zloupotreba. Imamo podršku građana za to i uvjereni smo da će u velikom broju doći na mirne proteste koji će rezultirati mirnom političkom tranzicijom.
SDP je gori dio režima
●Vjerujete li da SDP u budućnosti može biti kredibilan partner opoziciji u procesu smjene vlasti?
SDP je gori dio ovog režima, preciznije rečeno – više antisrpski nastrojen. SDP je do sada više puta imao priliku da sa opozicijom smijeni Đukanovića i da Crnu Goru povede u pravcu demokratskih promjena, ali nikad nije stisnuo petlju i pokazao odlučnost da to uradi. Danas, kada je u rasulu, ta stranka jedino može biti na usluzi nekim stranim ambasadam koje ih u naručenim anketama forsiraju i favorizuju zajedno sa još nekim sličnim uslužnim političkim firmama.
Šta Vi mislite o ovome?