Toliko toga smo vidjeli na političkom nebu u Srpskoj , BiH, regionu, pa naravno i u Trebinju.

Brojne političke kalkulacije, promjene dresova ili već čuveni „preleti“ iz partije u partiju.

I jasno je da niko od tih preletača nije otišao u drugi politički tim da bi donio bolje gradu, društvu, državi već da bi ostvario neke svoj lične interese.

I uvijek se prelazi uz neku priču o opštem dobru, novim ideološkim kursevima i slično, ali- na kraju promijeni se radno mjesto, zaposli neki član ( ili više njih) porodice, kupi se stan, dva ili ko zna koliko i slično.

Dakle, ona priča o opštem dobru ostane samo na tim riječima, a onaj ko je preletio i pričao „bajke“ pokaže da je dobro znao da procijeni kada će i zašto da uleti u drugu političku partiju i ostvari za sebe ono što je osmislio.

I u tom političkom blatu mnogi se dugo već valjaju i ne smeta im ni ta prljavština niti bilo šta, jer savršeno dobro su spremni sve to da „istrpe“ da bi se materijalno dobro obezbijedili.

Mnogo takvih ima na političkoj sceni Trebinja. Nažalost.

Danima već na društvenim mrežama oglašava se Slaviša Janković koji je donedavno bio direktor Kazneno popravnog zavoda u Trebinju i, takođe donedavno, predsjednik trebinjskog odbora Demosa.

Prije prelaska u Demos dugo je bio član DNS-a i ,zahvaljujući toj političkoj partiji, profesionalno napredovao i „dogurao“ do mjesta direktora trebinjskog KPZ-a.

I ni riječi kritike nije upućivao na one sa kojima je politički bio u koaliciji.

Trebinjski Demos doživio je neuspjeh na proteklim izborima, a onda se „zaljuljala“ fotelja Slaviši Jankoviću.

Jer, nažalost, fotelje uglavnom zavise od politike, a ne od stručnosti. To Janković najbolje zna, jer on u KPZ nije došao zato što je neki poseban stručnjak nego zato što je politički bio podoban za to mjesto.

I tada je, naravno, sasvim lijepo sve to prihvatio.

A, kako i ne bi- plata više hiljada maraka mjesečno, svi drugi benefiti koje donosi funkcionerska pozicija. I mnogo toga još...

Sasvim udobno, u svojoj fotelji, uživao je u blagodetima pozicije koja mu je data.

Za to vrijeme zaposleni, sem onih koje je on lično zaposlio, nezadovoljni odnosom rukovodioca prema njima pisali su čak i dopis nadležnom ministarstvu. I nekako se postigao

I tako je teklo do političkog fijaska trebinjskog Demosa koji je ugrozio funkscionersku poziciju Slaviše Jankovića.

I tada Janković kreće javno da se oglašava na društvenim mrežama i iznosi „pikanterije“ iz života pojedinih predstavnika političkog života, a i naprasno favorizuje kneza od Hercegovine. Da ne znamo ko je Rodoljub Drašković pomislili bismo iz Jankovićevog pisanja da je Rodoljub najveći humanista i dobrotvor i da u Hercegovini, zahvaljujući njemu, svi žive savršeno...

No, to je možda neka lična Jankovićeva impresija.

Kakao god bilo ništa ne bi bilo čudno u Jankovićevom oglašavanju da je ovako govorio dok je koristio sve što su mu dosadašnje pozicije donosile.

Ali ovako, sva ova priča nakon gubitka fotelje zvuči prazno i neuvjerljivo.

Ko gubi, naravno, ima pravo da se ljuti. Samo, nije Janković iz ove utakmice u kojoj konačan rezultat nije bio u njegovu korist, izašao „praznih“ ruku tako da mu ni ovolika ljutnja, u vremenu kada se mnogi bore za egzistenciju, nije na mjestu.

Ali, svako radi kako smatra da treba i u skladu sa svojim ličnim stavovima i uvjerenjima.