Naša mlada pjesnikinja Milica Radovanović  svojim literarnim radovima potpuno osvaja region. Ove godine, na svakom konkursu na kojem je učestvovala,  dobijala  je prve nagrade.
Najnovija vijest o Miličinom čarobnom stvaralaštvu stiže iz Pirotskog okruga.

Na Međunarodnom festivalu „Deca u Lužnici“koji se održava u Ljuberađi  mala maturantkinja iz Nevesinja je sa pjesmom „Srbija“ ostavila je  bez daha stručni žiri  koji je bez dileme proglasio najbolji rad.

Međunarodni festival dječijeg stvaralaštva „Deca u Lužnici“ održava se pod pokroviteljstvom opštine Babušnica i Školske uprave Niš.

Na dosadašnjim festivalima učestvovalo je preko 30.000 radova učenika iz Srbije, Crne Gore, Grčke, Švedske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Nemačke, Mađarske i drugih zemalja.

SRBIJA

U maju kad zarude mirisne  zore,

I vrhovi planina suncem se pozlate,

Kad iz daljine proljeće ćuk najavi,

Srbijo moja, ja pomislim na te.

Kada je obavije jesenja izmaglica

I zablješti inje na granama golim,

Očarana raskošnom ljepotom ja pomislim

Srbijo moja mila koliko te volim.

Kada se na njivama zatalasa prezrelo žito,

I noću zvijezde,zlatne niti stanu da pletu,

Kad procvjeta mak,kao krv crveni,ja pomislim,

Zemlja je ova najljepša na svijetu.

Od pamtivijeka si zemlja hrabrosti i čojstva,

Branili su te i puškom i perom.

Djeca su tvoja i ratnici i pjesnici

Što ne diče se praznom pričom već djelom.

Ti svoju djecu poštovanju učiš,

Poštenje prenosiš sa oca na sina.

Samo se u tebi sa istim žarom

Sviraju gusle i violina.

Srbijo,zemljo,gorda,ponosita,

U tebi često hrabrost razumu prkosi.

U tebi se čak i marama crna

Sa nekim bolnim ponosom nosi.

Krvlju je tvoja istorija napisana,

Svaki put si iznova nicala.

Lomili su te jači al’ nisi poklekla

Već si ponosno svojimm pobjedama klicala.

Zemljo Nemanjića,cara Dušana.

Zemljo Obilića,kneza Lazara i Kosovskog boja.

U tebi božur,kao krv crveni ponosno cvijeta,

Na mjestu gdje zauvijek ostaše djeca tvoja.

Gazile su te vijekovima tuđinske stope.

Bolovala si hrabro svoje teške dane,

I kao feniks iz pepela si se dizala,

I sa osmijehom vidala svoje teške rane.

A,znam da i ti,oduvijek si znala,

Kako tvoje rane još nekoga bole.

ima neko ko ti je podrška,snaga i zaštita

gdje te beskrajno poštuju,cijene i vole.

Dijeli nas samo rijeka Drina.

Dvije države,jedan narod,isti snovi.

Oduvijek nas iste muke muče,

Ista sreća raduje,a bol boli.

Srbijo majko uz tebe će uvijek vjerno da hoda,

Republika Srpska ponosna kćerka tvoja.

Da se jednom stopite u vječni zagrljaj,

U srcu je potajna i snažna želja moja.

Jednom ću da krenem drumom nekim,

Vječno željna znanja,putem svojih snova.

Tu na mjestuu gdje se grle Dunav i Sava,

Znam zagrliće i mene,Srbija majka moja.

Srbijo majko,u zagrljaj me čvrsto stegni

Da budem srećna pod tvojim plavim nebom.

Utješi me tužnu,sreću sa mnom podijeli.

Napoj me svojom vodom i nahrani hljebom.

Srbijo majko,zemljo,ratnika i pjesnika

Oduvijek se s tobom ponosim.

I ovo ime što su mi po imenu kneginje Milice dali,

Znaj,da s radošću i ponosom nosim...

Izvor: Radio Nevesinje