Narodna biblioteka Trebinje i Udruženje književnika RS – Podružnica Trebinje, večeras su, u prostorijama biblioteke, povodom Svjetskog dana poezije, organizovali književno veče našeg sugrađanina, prof. dr Radoslava Miloševića, plodnog pjesnika, esejiste i književnog kritičara, u prisustvu brojnih ljubitelja i poštovalaca njegove pisane riječi.

U znak zahvalnosti za veliko angažovanje u formiranju i radu trebinjske Podružnice Udruženja književnika RS, čiji je predsjednik, kao i za izuzetan doprinos u svijetu poezije, dodijeljena mu je prigodna zahvalnica, sa njegovim likom, djelo slikara Predraga Ćurića.

„Pisati poeziju je zadovoljstvo, ako uspije da drugi do nje dođu. Ako stvara, čovjek ne može biti usamljen niti zaboravljen. Postojanje mi je vezano za pjesmu i pjesma je vezana za moje postojanje, otud je pravo zadovoljstvo pjevati pa postojati. Ako pjevam - postojim, to je i pjesnička, ali i filozofska sintagma“, kaže Milošević o svom plodnom poetskom stvaranju, još od prve knjige „Nad ponorom“ iz 1973. godine do posljednjih zbirki poezije „Prenaseljena samoća“ i „Pjevati pa postojati“, koje su, u izdanju ASoglasa d.o.o. iz Zvornika, izašle iz štampe prošle godine.

Ističe da mu je poezija donijela veliku radost, i kao umjetniku, ali i naučniku, vrsnom doktoru matematike. Kao u stihovima „što sam išao dalje u nauku, sve sam bliže bio umjetnosti“, iz pjesme „Autoportret“.

„Poeziju nesebično dijelim sa porodicom i prijateljima. Veliku podršku za moje stvaralaštvo dala mi je brojna porodica, prije svega supruga te širok krug mojih prijatelja, po cijelom svijetu, zahvalan sam im svima“, kazao je nadareni pjesnik.

Mladim pjesnicima poručuje da je za dobru pjesmu važno da mnogo čitaju, te da nam uzori treba da budu Jovan Dučić i Njegoš, „koji su nas mnogo zadužili“.

Slađana Skočajić, načelnik gradskog Odjeljena za kulturu ocjenjuje da je bogatim stvaralaštvom Radoslav Milošević unaprijedio kulturni život grada.

„Grad Trebinje uvijek podržava svako dobro društveno djelovanje, a za profesora Milševića moramo reći da je svojim radom doprinio da društveni život našeg grada bude zabilježen i ozračen na jedan poseban način. Sama činjenica da je 10 godina posvetio našem Jovanu Dučiću, bio bi dovoljan razlog da Grad Trebinje posveti veče našem cijenjenom profesoru“, istakla je Skočajić.

Pjesnik Dobroslav Ćuk kaže da je pjesnicima u Trebinju prof. Milošević oduvijek bio i prijatelj i uzor.

„Čudesne su njegove veze poezije i matematike. U životu nam je bio i uzor i stariji brat, i pjesnik, koji nas je upoznao sa svijetom. Sjećam se, dolazili smo vozom, u Crnu Goru, i u Sarajevo, na poetski maraton. On nas je sve okupljao, vodio, dočekivao. Godine 1966. počeo je da radi u Trebinju, a sa svojim Brestičanima, jer je rodom iz Brestica kod Bileće, sa Radoslavom Bratićem i braćom, inicirao je i osnovao 1967. godine prve Dučićeve večeri poezije, a 1968. godine osnovao je Klub mladih pjesnika „Svitanja“ u Trebinju. Našom zahvalnicom željeli smo da pokažemo da je Radoslav prvi među nama i da je zaslužan što je naša podružnica osnovana i što uspješno radi“, naveo je dr Ćuk.

Književnik Olgica Cice ističe da je Radoslav Milošević svima bio i prijatelj i učitelj, još od njenih gimnazijskih dana, kada je Milošević bio tek koju godinu stariji profesor.

U eseju „Pjesnički svijet Radoslava Miloševića“, o njegovim posljednjim zbirkama „Pjevati pa postojati“ i „Prenaseljena samoća“, zapaža da u Miloševićevom poetskom stvaralaštvu imamo „pero naučnika i poete, koji se prepliću i prepiru“.

„To je svojevrsna filozogija života između matematike i poezije, između racija i lirike. Pjesnik je razapet između te dvije krajnosti svoga bića, između jasnog sagledavanja poražavajućeg i idiličnih vizija sanjanog. Tako pred sobom imamo stihovanu priču o ljudskom biću koje se, bačeno u vrtlog života, bori sa stvarnošću i sa samim sobom. Mnogo je razloga u stvarnosti da jedna tanana duša osjeća beznađe, iz koga traži izlaz, a može ga naći u svom mikro svijetu. Za poetu Miloševića, to je magičnost riječi, stiha, koji može da oboji sliku ljepšim koloritom. Zato kaže da jedino pjevajući može postojati“, kaže Cice.

I zbirka „Prenaseljena samoća“, primjećuje, „naseljena je tonovima sjete i dilema, između svjetla i tame, vrijednosti i nevrijednosti“.

„Ipak, u njegovim stihovima, jedini sjaj ima ljubav, makar i ona sanjana. Za njega je ljubav, od postanka svijeta, jedina vrijednost, inspiracija, pokretačka snaga“, zaključuje poetesa.

Dr Radoslav Milošević do sada je objavio 16 zbirki poezije, kao i šest knjiga o Jovanu Dučiću. Dobitnik je pjesničke nagrade Avramov štap (2008) za lirsko-epski spjev „Zeleni Desilo“, od Udruženja književnika Rs – Podružnica Trebinje i Društva srpskih pisaca Crne Gore. Zastupljen je u više antologija i zbornika, poezija mu je prevedena na više jezika, a član je Udruženja književnika Srpske, Srbije i Crne Gore.

U večerašnjem programu učestovovali su i glumac Željko Milošević, kao i novinar Zoran Grgurević.