Anin rad je impresivan i zastrašujući. I krik i patnja i užas. Zadivljuje ozbiljnost njenog likovnog promišljanja. A tek joj je 16 godina…

U okviru ovogodišnjeg obilježavanja mučeničkog proboja poslednjih jasenovačkih logoraša u Institutu za istraživanje Jasenovca u Njujorku izložen je i likovni rad naše mlade sugrađanke Ane Runjevac.

Učenica prvog razreda Gimnazije „Jovan Dučić“ osvojila je treće mjesto na konkursu, koji na temu „Stradanje i sjećanje na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac“, tradicionalno organizuje Javna ustanova „Spomen-područje Donja Gradina“, u saradnji sa Republičkim pedagoškim zavodom i njujorškim Institutom.

Anin rad je impresivan i zastrašujući. I krik i patnja i užas. Zadivljuje ozbiljnost njenog likovnog promišljanja. A tek joj je 16 godina.

„Rad prikazuje ženu koja vrišti, što simbolično predstavlja mučenje i patnju, male, nježne ruke nevinih žrtava koje teže slobodi, kao i dvije krvave zločinačke ruke. U pozadini je naslikana krv koja se sliva iz spomenika nevinim žrtvama Jasenovca. Koristila sam akrilne boje i ugljen, kako bih postigla dramatičnost“, opisuje nagrađeni rad talentovana gimnazijalka. Nagradu nije očekivala, ali je vjerovala u sebe.

„Za konkurs nam je rekla naš profesor Dragana Sandić, koja vodi i likovnu sekciju. No, jaka konkurencija i teška tema uticali su da su mnogi odmah odustali. Ja sam sjela, završila rad za jedan dan. Profesorici se jako svidio rad, bio je i izložen u školi. Koliko je meni poznato, mislim da je jedini koji je na ovogodišnjem konkursu poslat iz moje generacije. Bila sam iznenađena kada mi je školski pedagog rekla za nagradu, zaboravila sam da sam rad i poslala. No, vjerovala u sebe, i s obzirom da sam tek prvi razred i da su na konkursu učestovali i stariji srednjoškolci – zadovoljna sam.“

Prema njenim riječima, današnje generacije mladih nedovoljno znaju o strahotama Jasenovca.

„Mislim da se nedovoljno zna o Jasenovcu, sve se svodi na cifre, datume i godišnjice. Zato mi je drago što sam učestovala na ovom konkursu, da se bar malo približi slika o stradanjima nevinih žrtava.“

Iako se u njenoj porodici niko ne bavi umjetnošću, Ana slika od malih nogu. Uspješna je i na polju fotografije.

„Slikam od kad znam za sebe. Kao mala, crtala sam stripove, dosta sam imala uspjeha i u osnovnoj školi. Pomagala sam nastavniku u radu likovne sekcije, imala sam i par školskih izložbi i nagrada. Bavim se i fotografijom, u tome sam i uspješnija, imala sam dosta nagrada.“

U stvaranju ne trpi pravila. Sloboda joj je najdragocjenija.

„Samouka sam, pronašla sam se najprije u sjenčenju, a potom u realnom predstavljanju likova i opredjeljenju za, da ga tako nazovem, brzo slikanje. Tako najbolje mogu da izrazim slobodu. Ne znam da crtam kada mi neko kaže – crtaj to i to, to mi ne prija. Ne volim pravila u slikanju, želim da samu sebe pronađem.“

Priznaje da joj je nagrada veliki podstrek za dalje bavljenje slikarstvom mada je privlače prirodne nauke.

„Ovakva priznanja mi puno znače, jedva čekam naredni konkurs, da nešto novo radim, da imam neku ideju kao povod. Sigurno da ću slikati još više, a za moju životnu profesiju još uvijek je rano govoriti. Zanima me astrofizika, voljela bih da se time bavim.“

Na konkursu “Stradanje i sjećanje na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac” učestovale su 123 osnovne i 15 srednjih škola iz Republike Srpske, sa preko 200 učeničkih radova u raznim tehnikama i medijima.

Izvor: Radio Trebinje