Kada je sa 26 godina došao u manastir Žitomislić, tada mladi monah Danilo zatekao je samo ruševine, a na prvi pogled je izgledalo strašno. Međutim, blagodat i mir isijavali su iz svakog porušenog kamena.

“Ne bih da djelujem patetično ali dok sam još služio u Tvrdošu, često bih ovdje dolazio i sjedao na ruševini i bilo mi je mnogo lijepo. I kada je vladika Grigorije odlučivao koga da pošalje ovdje, ja sam mu prišao i rekao – Ako nemate koga, ja neću da se namećem, ali ja imam želju da idem na službu u Žitomislić. Ja sam tada bio na dobrom položaju, kao starješina Sabornog hrama ali nešto posebno me vuklo u ovu svetinju“, priča nam otac Danilo.

Manastir Žitomislić kao jedan od najvećih svetinja u našoj zemlji i šire, bio je do temelja porušen.

„Manastir čije je bratstvo vijekovima gradilo istoriju našeg srpskog naroda na ovim prostorima i vrlo često stradajući kroz sve ove ratove koji su iza nas. On je zadužbina slavne porodice Miloradović- Hrabrena, stolačkih vlastelina. Na svom posjedu oni su podigli četiri zadužbine : crkvu u Klepcima, u Trijebnju, crkvu u Ošanjićima kod Stoca i kao najveću zadužbinu Manastir Žitomislić koji 1566. godine podižu dobijajući dozvolu od tadašnjih turskih okupacionih vlasti s tim da u fermanu nevesinjskog hadije piše da se Miloradovićima daje dozvola da obnove crkvu. Tako da je ova svetinja starija od Miloradovića, oni obnavljaju postojeću porušenu svetinju i to je potvrdila rekonstrukcija koju smo mi radili u novoj obnovi, da pod temeljima crkve iz 16. vijeka postoji i starija crkva a samo nedaleko odavde postoji ranohrišćanska bazilika koja svjedoči o tom ranom hrišćanstvu na ovim prostorima“, objašnjava iguman Danilo ističući da je rušenje ove svetinje strašan i bolan događaj za sav naš narod u Hercegovini.

Razgovarala Sunčica Pešić.