Njegovo preosveštenstvo episkop Zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije poručuje da je danas više nego ikad potrebno da se ljudi raduju Vaskrsenju Hristovom, jer je sila Hristova nepobjediva i jeste svjetlost, te da je uvijek bilo iskušenja, ali i spasenja.

"Često se opterećujemo raznim smutnjama. A, u stvari, sve je svjetlo, ukoliko želimo da primimo istinu Vaskrsenja u nas, ukoliko vidimo da su i ljudi oko nas ljudi Velikog petka, ali i ljudi Vaskrsenja", rekao je u Vaskršnjoj čestitki episkop Grigorije.

Zato, napominje on, "treba da čuvamo radost Vaskrsa, kako pjevamo u crkvenim pjesmama – od smrti u život nas prevede Hristos Bog!"

U razgovoru za Srnu episkop Grigorije ističe da su Prebilovci najjači i najsvježiji simbol Vaskrsenja, kao stalne obnove neuništivog života.

"To je mjesto stradanja, kao, uostalom, cijela naša Hercegovina. Sada je deset godina od vaskrsenja Žitomislića i vi možete jasno da vidite da tamo ima života, da nismo samo izgradili crkvu i konake, nego čitav jedan život", navodi episkop Grigorije i napominje:

"Nadamo se da nećemo samo izgraditi crkvu, koja je već lijepa i vidi se da je blagoslovena i okupana ljubavlju Prebilovčana i Hercegovaca širom svijeta. Vidi se iz naznaka, iz Velike subote Prebilovaca, da tamo može biti Vaskrsenja. Jer smisao mučeništva jeste u Vaskrsenju".

Govoreći o očuvanja čovječnosti i nade "u vremenu punom izazova", episkop Grigorije ocjenjuje da pitanje čovječnosti nije danas teže, niti lakše, već je drugačije u odnosu na bilo koja druga vremena.

"Čovječnost se ne može sačuvati ukoliko ne vidimo svakog drugog konkretnog čovjeka onako kako ga vidi Bog, a to znači: kao njegovu ikonu ili sliku, njegov lik", kaže episkop Grigorije i navodi da to konkretno znači da u svakom čovjeku treba vidjeti - ličnost.

On ukazuje da "naša čvrstina u čovječnosti i nadi ne dolazi od apstraktnog pojma čovječnosti i od sentimentalnog pojma nade, nego od viđenja drugog kao bića Božijeg".

Odgovarajući na pitanje "gdje su danas Srbi i da li im ima spasa u svijetu materijalnog i nemoralnog", episkop Grigorije navodi da su "jevanđelisti znali za dva značenja pojma `svijet` – svijet ovaj u zlu leži, ali Hristos je došao i stradao i vaskrsao i opet dolazi za život svijeta".

"Nije naš položaj u svijetu materijalnog i nemoralnog danas takav da treba da očajavamo. Uvijek je bilo iskušenja i uvijek je bilo spasenja" - poručuje episkop.

Prema njegovim riječima, "naše je da shvatimo da upravo bliskost sa Bogom jeste odgovor na pitanja savremenosti, te da se ona ne mogu rješavati uništavanjem nečega, nego približavanjem Bogu i izgradnjom".

"Na pitanje: `Gdje smo danas?`, moguće je odgovoriti samo ako znamo gdje je to gdje želimo da budemo", navodi Grigorije, i ističe da je "Crkva ikona carstva Božijeg.

Kada je riječ o podjelama u srpskom narodu, ali i među političarima, episkop Grigorije ocjenjuje da su one "u politici i društvu, donekle, neminovne, jer je nemoguće da svi ljudi misle i osjećaju jednako".

"Ono što je problem nisu podjele kao takve, nego mržnja koja se iza njih krije", navodi episkop Grigorije i napominje:

"Problem sa našim političarima nije što se oni svađaju i bore, jer toga ima svugdje, već je problem je u tome što oni traže da se i vi svađate i borite i mrzite, a to normalan čovjek ne može".

Današnje podjele, smatra episkop, "plod su nedostatka ljubavi, i to ne ljubavi kao sentimentalnog oduševljenja nego ljubavi kao jednog osnovnog hrišćanskog stava, a taj stav znači - ja volim onog drugog upravo zato što smo različiti".

"Razlika u političkom ili ekonomskom smislu ne ukida moju ljubav prema njemu, jer nas je sazdao isti Bog i udovi smo Tijela Hristovog - Crkve", navodi episkop Grigorije za Srnu i zaključuje:

"Još je Sveti Apostol Pavle pisao Korinćanima da su udovi Tijela Hristovog mnogi. Mnogi su darovi i različite službe, ali je Hristos jedan i Crkva jedna. To je vrlo važno da shvatimo danas".

Izvor: SRNA / Milosava Supić Vuković