Kako je navedeno u obrazloženju žirija Dučićevih večeri, koje je uručujući nagradu pročitao gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević – Đogo je izvanrednim pjesničkim djelom postao jedan od najuglednijih imena srpske lirike posljednjih pola vijeka, a po stavu, odnosu prema pjesništvu, po pjesničkom samožrtvovanju i sudbini, te dosljednoj i viteškoj odbrani svoje i poezije uopšte, svoje časti i časti pjesnika – jedinstvena je figura srpske poezije cijele druge polovine prošlog stoljeća.

„Đogo je poezijom iskazao nepotkupljene i zastrašujuće istine o našem vremenu, ali nikada ne svodeći pjesmu na jednoznačnost, već joj obezbjeđujući univarzalne dimenzije i značenje kroz vremena. Njegova poezija je izraz pobune očajnika, pripadnika vijeka čije su svete zadužbine logori i tamnice, palikuće koji će se opasno poigrati vatrom samo da bi obnovio pokidanu poštu sa nebesima“, navedeno je u obrazloženju.

U besjedi o Dučiću, koja kao počast po tradiciji Večeri pripada svakom novom laureatu Dučićeve nagrade, Gojko Đogo je istakao da je u Dučićevoj poeziji zavičajno i lokalno prepoznatljivo na svakom koraku, ali po pravilu nenaznačeno, jer se pjesnik „klonio faktografije i plićaka svakodnevnice“ i u svojim pjesničkim promišljanjima „više je volio sjenke i kontraste, slutnje i sumnje, snatrenja i opsjene, duševne vrtloge – i iznad svega protivrječja“.

„Njegovao je zavičajnu boju, ali nije obziđivao svoj vrt ni sužavao svoj vidokrug. Lokalne i regionalne međe razmakao je u širinu i dubinu, geografsku i istorijsku, epsku i lirsku“, naglasio je Đogo.

Dodjeli nagrade prethodila je scenska uvertira o sudskom procesu Đogovoj poeziji iz vremena socijalističke Jugoslavije, koju su izveli glumci trebinjskog Gradskog pozorišta Željko Milošević i Vladan Popović.

Drugi dio akademije bio je scensko-muzički omaž dvojici najvećih pjesnika Hercegovine – Jovanu Dučiću i Aleksi Šantiću. Scensko kazivanje „Dva naša bora ili Jovan i Aleksa“, autora Dragana Hamovića, izveli su glumci Narodnog pozorišta Beograd Nebojša Kundačina, Gojko Baletić, Biljana Đurović i Vanja Milačić.

U muzičkom dijelu programa nastupili su Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“ iz Kotora sa solistima i dirigentskom upravom Mihajla Lazarevića, operski prvaci Jasmina Trumbetaš i Dragoljub Bajić, u klavirsku pratnju Nevene Živković, solista na fruli Bora Dugić uz pratnju harmonike Slobodana Prodanovića i etno pojac Snežana Spasić.

Na kraju svečane akademije ovogodišnjih Večeri publika je imala priliku da čuje premijeru pjesme „Hercegovina“, kompozitora Božidara Vučura na stihove Jovana Dučića, a u izvođenju Milisava Sukonjice, te muzičku pratnju Vučura i hora „Jedinstvo“.

Pjesnik je svako ko nešto stvara

Na konferenciji za novinare po uručenju Dučićeve nagrade ovogodišnji laureat Gojko Đogo rekao je da je Dučić „za razliku od našeg vremena – pjesnika izjednačavao gotovo sa božanstvom“.

„Dučić doslovno kaže da je pesnik pored Gospoda zapravo jedini i najveći tvorac na zemlji. Jedini se on ceo život upinje da izmisli, kaže i stvori nešto novo, ali Dučić dodaje i to – da su i naučnici pesnici i da je pesnik svako ko nešto stvara“, kaže Đogo.

On pojašnjava da je neuporedivo lakše iskazati ono što nam je jasno, ali i da na drugoj strani Dučić uči da je „nejasnoća majka jasnoće“, zbog čega su nam pjesnička promišljanja i traganja u jeziku za tim novim spoznajama često nerazumljiva.

„Ali vi primate pesmu čak i onda kada se unutra sasvim ne snalazite, a možda je i najači utisak onaj kada ne možete ni da objasnite zašto vam se nešto dopada. Jer naša čula, srce, instinkt i intuitivno poimanje stariji su od onog racionalnog“, kaže pjesnik.

On ističe da je sa uzbuđenjem primio vijest da je dobitnik nagrade koja nosi ime Jovana Dučića, ali „na neki način i sa sjetom“, jer je, kako dodaje, očekivao da će se i ranije naći među savremenim pjesničkim velikanima koji su dobili Dučićevu nagradu.