Hercegovci u Srbiji uvijek se obraduju susretu sa svojim vladikom. Ranije najavljen njegov dolazak na sijelo Nevesinjaca u velikoj mjeri je doprinio da ovo bude najmasovniji skup Nevesinjaca i njihovih prijatelja u Beogradu. U svom govoru episkop ZHiP objasnio je zašto prema Nevesinju gaji poseban odnos. Besjedu preosveštenog vladike Grigorija prenosimo u cjelosti:

– Draga braćo i sestre, dragi Nevesinjci i Nevesinjke, dragi gosti Nevesinjaca večeras. Ja ću vas zamoliti pošto ću govoriti kratko da se malo utišate, zato što će onda biti kao da nismo u Nevesinju, nego kao da smo negdje drugo. U Nevesinju je običaj kad jedan priča ostali slušaju.

Donosim vam pozdrav od naših, od vaših, ljudi, braće i sestara, majki, mladića i djevojaka iz Nevesinja. Naš otac Zoran, sveštenik i starješina Saborne crkve u Nevesinju nije večeras ovdje mogao biti, zato što čeka peto dijete. Ovdje je otac Mladen, ovdje su prote porijeklom i rodom iz Nevesinja, otac Milovan.

Nisam uopšte namjeravao ništa da govorim, niti sam znao da treba da govorim.

U novije vrijeme pripremim se kad treba da govorim,  da ne bi nešto “izletio” ili da ne bi nešto pogrešno rekao. Pošto je Nevesinje uvijek inspiracija, moram da vas zamolim u ovom prelomnom trenutku, a prije svega mislim na našeg Milivoja Beštića, koji gleda kroz istoriju na jedan pjesnički način, pa uvijek govori kako je “Hercegovina posna, ali ponosna”. Vjerujem i hoću to da ispravim i kažem da Hercegovina uopšte nije posna. Jeste ponosna, ali nije posna, nego je jedna je od najljepših i najbogatijih zemalja na svijetu.
Ona je potpuno zdrava zemlja, ona ima sve što može da poželi jedan čovjek za život. Ima rijeke, jezera, polja, planine, ima zdravost, ima živost. Hercegovina ima ono što imaju i mnogi veliki narodi, a to je svoj narod koji živi van Hercegovine. To nije njena slabost,  nego snaga.  Zato smo mi večeras došli da vas pozdravimo.

Mi koji živimo u Hercegovini, koji je volimo isto kao i vi, ali zvali su nas i Trebinjci i Gačani i Bilećani, ne treba da griješimo dušu,  ali jedino kad ne možemo da se ne odazovemo je to kad zovu Nevesinjci. Zato što je Nevesinje naš Pijemont hercegovački i srpski, ali i zato što je Nevesinje sačuvalo najviše od onoga što je obraz i duša našeg naroda.

Kad god vidim nekog Nevesinjca od Australije do Amerike, od Kanade do Beograda uvijek u licu, bilo da je muškarac ili žena, da je mladić ili djevojka, starac ili starica, vidim jednu te istu sliku, a to je slika blagosti i dobrote. I to je ono što je ovom svijetu najvažnije. To, braćo i sestre, morate sačuvati. To je dalo vaspitanje koje ste sticali ili preko svojih baka ili preko svojih prabaka, upravo u Nevesinju.

Danas su ljudi postali okrutni, ali okrutnost i zlo nikada neće pobijediti dobrotu i blagost. Zato Nevesinjci uvijek pobjeđuju dobrotom i blagošću i svi govore o toj čuvenoj nevesinjskoj hrabrosti. Ali hrabar je samo onaj čovjek koji je dobar. Zao čovjek je hrabar samo dok mu se neko ne ispriječi na putu. Dobar čovjek je hrabar uvijek, pogotovo kad ga neko napadne.

Zato su Nevesinjci hrabri i to svi naglašavaju, ali ja želim da naglasim da su Nevesinjci dobri i blagi i to je ono što je naša najveća snaga. To je ono lice ljudsko, koje je sačuvano u Nevesinju,  i to lice i taj obraz moramo da čuvamo, ma gdje da smo, ako mislimo da slobodno i radosno izađemo pred naše pretke, naše bake, očeve i majke.

Presrećan što sam večeras ovdje među vama, kao vladika hercegovački sa svojim sveštenicima. Presrećan sam što se vi družite ovdje kao Beograđani i kao Nevesinjci i što imate svoje goste druge Hercegovce i ljude iz drugih krajeva. Što čuvate obraz i pokazujete ga svuda gdje god hodite. Tim obrazom osvjetljavate ovaj svijet onim što je najvažnije – a to je dobrota.

Još jednom vas sa zahvalnošću pozdravljam i želim da vam bude blagosloveno ovo druženje. Učinite sve da sačuvate nevesinjsku dobrotu, čojstvo, ljudskost, dostojanstvo,  plemenitost i da to nikad ne izgubite. Sve dok toga ima biće Nevesinja i Hercegovine i  uopšte nas, ljudi i Srba.

Amin Bože daj!