Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Zavala u Popovom polju povodom Svetog Vavedenja - krsne slave ove svetinje.

Vladika Grigorije je u današnjoj prigodnoj besjedi istakao da je smirenje spasenje i da je veoma bitno za ljudski rod. On je naglasio da su Bogorodici "slični samo oni ljudi koji se u slavi i bogatstvu ne hvale, ne gorde, i oni koji u siromaštvu i slabosti ne ponižavaju i ne potcjenjuju lik Božiji u sebi sakriven i satkan".

"Bogorodica je obrazac naše sreće i življenja. NJeno življenje je u smirenju, neosuđivanju, trpljenju, a trpjeti ne može niko ko nema nadu, a nadu ne može niko da ima ko nema vjeru, a vjera i nada, kao što kaže apostol Pavle, nisu ništa ako nema ljubavi", rekao je vladika Grigorije.

On je istakao da bi svaki hrišćanin trebalo da ispita svoje srce i da pogleda da li je uperio prst na nekog svoga, prijatelja, rođaka, susjeda, govoreći da ne valja, naglašavajući da bi samo tako pokazao da on sam ne valja.

Govoreći o manastiru Zavala i njegovom obnavljanju, vladika Grigorije je podsjetio da je prvi put u Zavalu došao sa umirovljenim vladikom Atanasijem Jevtićem 1996. godine, kada je sve bilo minirano, kao i da je te godine otac Vasilije postao iguman.

"Ovaj manastir je bio razrušen i prijetila je velika opasnost da se potpuno razori i onda sam sasvim slučajno upoznao neke ljude iz Švedske i oni su dali veliki novac da se manastir spasi", napomenuo je vladika, ističući da je otac Vasilije bio dobar domaćin i da su ga brzo svi zavoljeli, što je i dokazao praveći od manastira Zavala "radionicu molitve".

Manastir Zavala nalazi se u istoimenom selu u istočnom dijelu Popovog polja, 50 kilometara od Trebinja. Uz manastire Žitomislić i Tvrdoš, spada u najznačajnije središte kulturnog života Hercegovine.

Prema narodnom predanju, postanak Crkve Vavedenja Presvete Bogorodice vezuje se za prvog hrišćanskog cara Konstantina, koji je nakon izgradnje velike crkve u Slanom stigao u Zavalu, pa vidjevši da je stanovništvo pobožno odlučio da i tu sagradi hram.

Tokom Drugog svjetskog rata manastir je pretrpio veliku štetu, kao i u posljednjem ratu, kada je oštećen i napušten, isto kao i srpsko selo Zavala.

Nakon rata crkva i konak su obnovljeni, izvršena je restauracija fresaka, a bratstvo se vratilo.