„Svaki rat na početku djeluje kao svadba – dok ne počne da širi oko sebe smrad“, kaže Jevrić dodajući da mu je kao piscu, uprkos svemu što je proživio – priča ostala bitnija od života...

Gradska boračka organizacija Trebinje organizovala je u Narodnoj biblioteci promociju knjige „Ratna trilogija“ publiciste, novinara i književnika Nebojše Jevrića.

Nekadašnji ratni reporter beogradske „Duge“ u „Ratnu trilogiju“ sabrao je tri svoja romana sa tematikom rata u bivšoj Jugoslaviji - „Srpski rulet“, „Heroj na magarcu putuje u Hag“ i  „Kokošinji rat“.

Dok se posljednji iz trilogije bavi ratnim zbivanjima na Kosovu, u „Srpskom ruletu“ Jevrić opisuje svoj ratni put do 1995. godine, a koji je kao reporter započeo u Slavoniji, odakle je, kako priznaje, pobjegao ne zbog neprijateljske vojske - već nesnošljive najezde komaraca.

Tamo je, dodaje, nastala i njegova prva ratna fotografija, koja je obišla svijet – poginulog vojnika ZNG-a sa aktiviranom „kašikarom“ u zgrčenoj ruci i osiguračem u drugoj.

A onda redom - kako se rat selio, kretao je za njim: od Gospića, Like, Dalmacije, Dubrovnika i Hercegovine, do Sarajeva gdje je ostao četiri godine, sve do Dejtona.

Najteže je, kazuje autor, bilo u Sarajevu i sa tim iskustvom ne može se mjeriti nijedno drugo ratište, gdje su ulične borbe vođene bez predaha, a gdje je linija fronta – kao što je slučaj u Beogradskoj ulici na Grbavici – išla i po sredini jedne zgrade.

„U toj zgradi oni su kontrolisali prvi i drugi ulaz, treći je bio srušen, a u četvrtom, na trećem spratu, po čitav dan borbe je vodila jedinica Slavka Aleksića... Od 250 branilaca Kasindolske ulice, koja spaja Nedžariće i Ilidžu - 101 je poginuo. U Ilijašu je poginulo preko hiljadu ljudi. Mislim da ta priča o Sarajevu nije ni dotaknuta, akamoli ispričana“, kaže Jevrić.

U romanu „Heroj na magarcu putuje u Hag“ Jevrić je perom posvjedočio o događaju koji je svojevremeno nazivan i najvećom novinarskom podvalom vijeka.

Uz pisca, glavni akter ove istinite anegdote je čuveni američki novinar, koji je u jednoj kafani na Palama svima plaćao piće samo da bi iz njih „iščupao“ priznanje – koji je među Srbima najveći silovatelj.

„Mi smo mu dali ime – Grubana Malića. Junaka romana 'Heroj na magarcu' našeg proslavljenog pisca Miodraga Bulatovića. I tako se književni junak našao - na potjernicama. Taj Bulatovićev roman je inače preveden na dvadeset jezika svijeta, pa je bilo lako provjeriti da je u pitanju književni lik. Kao kada biste Don Kihota prijavili za ratne zločine u Španiji. Onda je pukla bruka...“, priča Jevrić.

Kamo sreće, kaže pisac, da je rat samo ono što je prošao – rat on proživljava svaki dan, sjećanjem na mrtve drugove ili u susretima sa ljudima, koji nose ista ratna iskustva – zbog čega se priča uvijek vraća u to vrijeme i „od rane zore do fajronta - suče se ista krvava pređa“.

Ljudi ga, dodaje, često pitaju, zašto je svoj lagodan život novinara visokotiražnog dnevnika koji izlazi u Beogradu zamijenio potucanjem po ratištima.

„Ja sam čitavog života pisao priče. Kad su junaci mojih priča otišli na ratište - ja sam otišao sa njima. Meni je žao i mnogo sam nesrećan što sam bio usamljen na tom putu, što mi se preko Drine nisu pridružile i druge kolege. Kao što nikad nisam mogao da razumijem čovjeka koji vidi da mu na ulici tuku majku, a onda počne sa majkom da se objašnjava šta je to ona skrivila“, ističe pisac.

Dodaje da nije bilo lako izdržati na tom putu, te da perom nije ovjekovječio niti jedan procenat od pakla koji je vidio i iskusio.

„Svaki rat na početku djeluje kao svadba – dok ne počne da širi oko sebe smrad“, kaže Jevrić dodajući da mu je kao piscu, uprkos svemu što je proživio – priča ostala bitnija od života.

„Sad kad bih znao da negdje u nekoj kolibi na Mon Blanu sjedi neki djed koji će mi ispričati onu jednu jedinu i najvažniju priču za kojom pisac čitavog života traga – meni ne bi bilo teško da se uputim tamo“, zaključuje Jevrić.