Istorijsko- poetski čas „Jame bola- Korićka jama“ izveden je sinoć u Osnovnoj školi „Petar Petrović II Njegoš“. Program su pripremili i realizovali maturanti gimnazije i učenici škole domaćina. Času su pored ljubitelja pisane riječi prisustvovali i potomci onih koji su kobnog 3. i 4. juna 1941. svoja imena upisali u istoriju.

Kroz stihove i recitale učenici su opisali kako je izgledao taj krvavi jun u Koritima i kako su žrtve namamljene da dođu na mjesto ponora, govorili su o onima koji nisu bježali ni kada su mogli jer su strahovali za svoje porodice koje su ostavili na kućnom pragu, sa bolom u glasu pričali o onima koji su ih izdali... Kroz jednočasovni program podsjetili su nas na istorijske činjenice, na ljudsku prirodu i na snagu vjere.

„Ono što ovu jamu razlikuje od drugih jeste to što je zločinci nisu uspjeli zabetonirati i potpuno zasuti kamenjem, tako da nisu mogli ni sakriti stravičan zločin nad više od 130 stanovnika Korita i ostalih sela. Kao svjedoci da se istina o stradanju nikada ne zaboravi, da se pamti i spominje, a najviše opominje pukim slučajem preživjelo je osam mučenika: Milija Bjelica, Vlado Glušac, Dušan i Aćim Jakšić, Jakov Milović, Obren Nosović, Rade Svorcan i Radovan Šakota.“, istakli su učenici kroz svoje besjede.

Učenici u okviru šire nastavne teme Kultura sjećanja i pamćenja istražuju našu stradalnu istoriju Prvog i Drugog svjetskog rata.
„Bavimo se strašnim zločinima nad našim srpskim ali i drugim narodima, uzimamo književne tekstove i pisce koji su se tim istim temama bavili u svom stvaralaštvu i koji su upravo najsnažniji glas i prilog kulturi sjećanja i pamćenja. Tako smo došli i na ideju da slobodnije u vannastavnom radu, istražujemo istoriju našeg kraja, preko dokumenata, svjedočenja, poezije i priča .“, rekla je profesorica Tanja Bubreško koja je bila mentor učenicima.
Za istorijski čas učenici su koristili djela Matije Bećkovića, Aćima Todorovića, Branka Aleksića, Ivana Gorana Kovačića, Gorana Vračara... Pjesnikinja Zdravka Babić govorila je svoje stihove posvećene Korićkoj jami.

„Vjerujem da će ova generacija maturanata, koja se uskoro sprema na dalji životni put, biti svjesna da naše nacionalno opredjeljenje nikako neće isključiti čovjekovu težnju za novim, modernim, u najboljem smislu kosmopolitskim. Nadam se da oni neće reći da je prošlost staromodna i retrogradna, i da tako ne možemo u Evropu, već da će postati onaj najljepši glas intelektualne elite koja će imati smjelosti da i pored svog glavnog poziva poznaje, čuva i prenosi ujedinjene: istoriju, književnost, religiju, ljubav za svoj narod kao i empatiju za sve ljude, stvarajući tako humanije i pravednije društvo.“, rekla je profesorica Tanja Bubreško.

Učenici su poslali jasnu poruku da se ne trebamo svetiti, ali da moramo opominjati i spominjati, da se moramo sjećati naših žrtava, i učiti našu istoriju, da znamo ko smo mi i ko su bili naši preci.

„Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakotić , Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Milošević, Milović, Nosović, Radan, Kosnić....i nije više važan broj, važna su njihova imena i prezimena, nedovršeni životi, mučenička smrt, ostavljene porodice i prijatelji, nedočekana Sloboda... i za najstarijeg Jevta Svorcana, djeda od 80 ljeta i najmlađeg Kostu Glušca, djeteta od 14 godina...koji stradaše u ovoj jami bola...“, govorili su učenici.

Istorijski čas priređen je u okviru projekta „Jesen u Bileći- Bileća riječ i slika“ koji se realizuje u Osnovnoj školi „Petar Petrović II Njegoš“.

„ Četiri subote u novembru posvetili smo realizaciji ovog projekta. Prvo smo održali predstavljanje nastavno- naučnog projekta arheološkog istraživanja lokaliteta Mirilovići i Hatelji, zatim je održana radionica oslikavanja vrata i zidova škole. Ovaj istorijski čas dio je tog projekta a planiramo održati i interesntan istorijski čas o Bileći.“, kaže vršilac dužnosti direktora Osnovne škole „Petar Petrović II Njegoš“ Zorica Pekić.

Ovaj čas koji su upotpunili i članovi Crkvenog hora uvod je za posjetu Korićkoj jami koju učenici i nastavnici uskoro planiraju posjetiti.