Nakon brojnih projekcija koje su izazvale veliku pažnju javnosti širom svijeta, dokumentarni film Denisa Bojića „Lica lafore“, rađen u produkciji RTRS-a, prikazan je sinoć i u bioskopu Kulturnog centra Trebinje.
Dokumentarni film „Lica lafore“ ekranizuje borbu za pronalazak lijeka za jednu od najtežih i najrjeđih oblika epilepsije koja odnosi živote djece širom svijeta.
Iako je prošlo više od stotinu godina otkako je opisana Laforina bolest, farmaceutske kompanije i državni fondovi nisu bili dovoljno zainteresovani za finansiranje istraživanja. Porodica Gajić iz Banja Luke, koja je u borbi s Laforom već izgubila stariju ćerku Tatjanu, odlučila je da neće stati dok ova opaka bolest ne bude izbrisana s lica zemlje.
„Ovo je priča ne samo jedne porodice, već cijelog svijeta. Ono što su Snježana i Vitomir Gajić uradili za svoje Tatjanu i Milanu i svu djecu širom svijeta, jeste nešto na šta svi zajedno možemo biti ponosni, nešto što će, ja sam duboko uvjeren, tek u godinama ispred nas dati svoj puni doprinos u borbi sa ovom bolešću“, rekao je uoči projekcije filma autor Denis Bojić.
Film „Lica lafore“ nedavno je prikazan u gornjem domu francuskog Parlamenta – Senatu, a ovo je prvi put da se u najvišem institucionalnom tijelu Francuske održava projekcija dugometražnog filma, kao i jedan sadržaj koji dolazi iz Republike Srpske.
„To prikazivanje je rezultiralo time da će biti predložen amandman čiji je cilj dopuna postojećeg zakona i pomoć države Francuske istraživačkim procesima i porodicama oboljelih od Laforine bolesti i drugih rijetkih oboljenja. Mi pokazujemo svima da je moguće promijeniti stvari, da je moguće uraditi nešto što će doprinijeti svima“, istakao je Bojić.
Višestruko nagrađivani film „Lica lafore“ sniman je u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Kanadi, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj, a radnja se paralelno odvija na srpskom, francuskom i engleskom jeziku. Prema riječima autora Denisa Bojića, cilj filma bio je da animira sve one koji ga pogledaju da svijet posmatraju drugim očima i da nam bude opomena da živimo život punim plućima.
Šta Vi mislite o ovome?