Srpski nacionalni kandidat za Oskara je film “Enklava” Gorana Radovanovića, odlučio je prije tri dana glasanjem Stručni odbor Akademije filmske umetnosti i nauke Srbije. “Enklava” je dobila 15 glasova od prisutnih 18 članova Odbora. Reditelj filma Goran Radovanović, dva dana nakon te odluke gostujući na projekciji filma u Bileći, otkriva da o ovom priznanju nije razmišljao dok je radio film.

“Ja nisam čovjek koji ima neko interesovanje prema ozbiljnoj filmskoj industriji. Ja sam srpski umjetnik koji nastupa iz svijata margine i svijeta slobode. Mene ne zanima primarno filmski jezik, mene zanimaju fenomeni srpskog društva. U ovom filmu se poklopio ozbiljnan budžet, ozbiljni autori, srpski i evropski, a tema je goruća u kontekstu sadašnjih dešavanja i izbjeglištva. Naš film je poslednjih pola sata izbjeglički film i u tom smislu postoji ozbiljno interesovanje i pozivi na filmske festivale”, kaže Radovanović.

Po njegovom mišljenju tema Kosova sama po sebi nije za zapad, ali toga je svjestan. Mnogi međunarodno priznanje traže tamo ali to nije njegov slučaj.

“ Ne očekujemo puno, dovoljno je da je Srbija prihvatila da je ovo relevantna tema za nju ”, objašnjava.

Kosovo nije često inspiracija umjetnicima. Reditelj smatra da je ovoj temi upravo u umjetnosti primaro mjesto.

“Kosovo je mit i legenda, naša iracionalna bol, zato daj da vidimo šta nas to boli. Kosovo je velika tema , dio srpskog identiteta bez obzira odakle smo.To je lakmus papir gdje se svi identifikujemo kao ljudi sa istim duhovnim potrebama” , kaže.

Kroz film “Enklava” Radanović istražuje suštinu srpsko- albanskog nesporazuma, koji je prije petnaest godina rezultirao ratom i postavlja pitanje da li je danas moguć suživot dvije zajednice medju kojima i dalje vlada mržnja koja počiva na strahu od drugačijeg.

Glavni junak desetogodišnji dječak usuđuje se da učini nesto nemoguće da stekne prijatelja na drugoj strani.

Prema Radovanovićevim riječima ideja filma je u skladu sa našom duhovnom tradicijom.

“Htio sam da pouka bude ukorijenjena u suštinu naše tradicije, a u suštini hrišćanstva je praštanje i ljubav”, objašnjava reditelj.

Hercegovački korjeni

“Moji su iz okruga Ljiga i Lazarevca. Mi znamo da smo od Radovanovića, Kusturića i Ostojića iz ovog kraja. Znamo da smo iz Bileće i okoline. Stalo mi je da saznam svoje korjene i moj prijatelj će mi pomoći u tome” , kaže Radovanović, dodajući da su njegovi roditelji poslije rata došli u Bileću i živjeli dvije godine.

Marija Manojlović