U galeriji Muzeja Hercegovine sinoć je priređena dokumentarna izložba, sa stručnim predavanjem, posvećena znamenitom vojskovođi, ministru vojnom Kraljevine Srbije i zavičajnom dobrotvoru, armijskom đeneralu Božidaru P. Terziću.

Povodom obilježavanja stogodišnjice pobjede u Prvom svjetskom ratu i oslobođenja Trebinja, izložbu je priredio Muzej rudničko-takovskog kraja iz Gornjeg Milanovca, rodnog mjesta đenerala Terzića, a prije Trebinja – već je predstavljena u 14 gradova Srbije i Republike Srpske.

Na ukupno 25 likovno-dokumentarnih panoa sagledan je cjelokupan život, javni i privatni, đenerala Terzića, a postavku čine i dokumenta, njegovi lični predmeti, fotografije i pisma, isječci iz dnevnih novina i časopisa, stručne knjige koje je prevodio sa njemačkog jezika…

Govoreći  o njegovom bogatom vojničkom životu i radu, koautor izložbe i direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja Aleksandar Marušić kazao je da je đeneral Terzić značajan još kao ađutant kralja Petra Prvog Oslobodioca i komandant Šumadijske divizije prvog poziva, koji se već u Prvom balkanskom ratu ističe kao autor operativnog plana za oslobađanje Bitolja.

„Kasnije, u okviru Bregalničke bitke, on je predvodio Šumadijsku diviziju u čuvenim borbama na Drenku i Rajčanskom ridu, kada je pobijeđena takođe čuvena bugarska Rilska divizija, što je u vojničkom smislu i odlučilo ishod Drugog balkanskog rata“, kazao je Marušić.

U Velikom ratu predvodi vojsku u oslobađanju Šapca tokom Cerske bitke, blokadi Lazarevca 1914. godine i Smedereva 1915. u sprečavanju bržeg prodora njemačkih i austrougarskih  snaga, da bi ga nakon povlačenja preko Albanije regent Aleksandar postavio na funkciju ministra vojnog u vladi Nikole Pašića, gdje je učestvovao u reformaciji ostataka srpske vojske, njenom naoružavanju i pripremanju za Solunski front.

„I prilikom povlačenja vojske preko Albanije ostalo je poznato da je bio jako pravdoljubiv: i ono malo hrane što je ostalo on je lično dijelio svakom vojniku, trudeći se da se i u tim smutnim vremenima uspostavi kakva-takva ravnopravnost i da niko, ni onaj obični vojnik, ne bude oštećen“, istakao je Marušić.

Nakon juna 1918. godine dolazi u Sarajevo, gdje je najprije bio opunomoćenik Vlade Srbije pri Narodnom vijeću a po formiranju Kraljevine SHS i komandant Prve armijske oblasti.

„Poslije jednog nemilog incidenta ovdje u okolini Trebinja, kada je razoružana njegova pratnja od strane crnogorskih separatista – prvi put je otišao u penziju, da bi 1923. opet bio reaktiviran, kada dobija i čin armijskog đenerala“, napomenuo je Marušić.

Među kasnijim komandnim funkcijama najdelikatnija je bila ona na čelu Pete armijske oblasti u Nišu, gdje je na graničnom pojasu sa i tada neprijateljski nastrojenom Bugarskom od velikog značaja bilo njegovo iskustvo i pomirljiv karakter.

Po ponovnom penzionisanju, nastavlja Marušić, radio je na ostvarivanju prava ratnih vojnih invalida i učestvovao u donošenju naprednog zakona koji je poboljšao položaj ove, tada veoma brojne populacije, pritom prevodio stranu vojnu literaturu, a novcem i vezama obilato pomagao svoj rudničko-takovski zavičaj, između ostalog – i nadarenu djecu iz siromašnih porodica, posredstvom fonda koji je darovao milanovačkoj gimnaziji.

Muzej iz ovog grada želio mu se odužiti dokumentarnom izložbom, tim prije, napomenuo je Marušić – što se u školama danas ne uči o đeneralu Terziću niti šira javnost skoro išta zna o ovom vojskovođi velikog ugleda, koji je za svoje tri i po decenije vojničkog službovanja čak 28 puta odlikovan…