U Trebinju je proteklog vikenda u organizaciji Srpskog udruženja „Ćirilica“ održana treća Škola paleografije, u kojoj su učestvovali studenti i profesori Filozofskog i Filološkog fakulteta u Banjaluci, Filozofskog fakulteta na Palama, Bogoslovskog fakulteta u Foči, te članovi Udruženja studenata istorije „Doktor Milan Vasić“ iz Banjaluke i učenici trebinjskih srednjih škola.

Učesnike je na terenu predvodio doktor Goran Komar, jedan od najaktivnijih istraživača pisanog spomeničkog nasljeđa, a obišli su srednjovijekovne nekropole koje sadrže spomenike sa sačuvanim natpisima na području Ljubomira i Starog Slanog.

Komar je naročito istakao važnost upoznavanja originalnih spomenika na terenu.

„Obišli smo Domaševo, pogledali crkvište Đurđevica, vidjeli jedan ćirilični natpis, koji je dugo bio skriven. Potom smo otišli u Staro Slano, gdje su studenti vidjeli dva spomenika Dobrila. Ovdje u Muzeju postoje gipsani odlivci, koje je načinio bivši kustos i arheolog Đorđo Odavić, ali je drugačije kada se vidi original. Ono što želim da poručim jeste da ne prođe mjesec dana, a da mi negdje, kroz jednu bogatu mrežu saradnika i istraživača na terenu, ne pronađemo neko novo srpsko pravoslavno crkvište i neki novi jugoslovenskoj nauci nepoznat ćirilični natpis. Taj je fundus mnogo veći nego što se mislilo“, ističe Komar.

U okviru ove škole Biljana Samardžić, profesor staroslovenskog jezika je održala predavanje u kome je dala iscrpan istorijski pregled položaja i statusa ćiriličkog pisma.

Ona je istakla da je očuvanje srpskog jezika i ćirilice na našim prostorima garant opstanka srpskog naroda, i da bi, na institucionalan način te svaki čovjek pojedinačno, trebalo da se trudimo da ćirilica opet bude primarno pismo.

„Da bi očuvali ćirilicu, sa jedne strane, trebalo bi da imamo institucionalnu borbu, u koju smo već krenuli pa je otvoren Institut za srpski jezik u Andrićgradu, srpski lingvisti reaguju na svakom polju gdje se god pojavi bilo koja ‘omaška’, što bošnjačka i hrvatska lingvistička škola pokušava da nametne, pogotovo danas kada imamo povampirenja tzv. bosanske i hrvatske ćirilice i kada imamo puno slučajeva stvaranja novih političkih jezika. Ali, ne možemo sve prepustiti ni naučnicima i institucijama. Moramo krenuti od nas samih. Da vidimo kako se u ličnim kartama potpisujemo, da tražimo ćirilične formulare u ustanovama, da učimo djecu da je ćirilica naše pismo, sveto pismo, naša duša i naš identitet. Kada našu djecu naučimo da osjećaju ćirilicu, da je vole, onda će ćirilicom i pisati“, podvukla je Biljana Samardžić.

Ona je istakla da, na gramatičkom planu, bosanski jezik nije ništa drugo nego srpski jezik, kao utemeljen etnolingvistički kriterijum.

„Vrlo je bitno da shvatimo da su to samo nova politička imena za srpski jezik, preimenovanja su, ustvari, krenula od austrougarske okupacije, Marije Terezije pa nadalje. To je jedna naša borba, koja je veoma bitna“, navela je Samardžić.

I u tehnološki moderno vrijeme ćirilicu možemo da koristimo u svim domenima.

„Zašto mi svi koristeći mobilne telefone ne instaliramo ćirilični font. To nije nikakav problem, to je jedan potez. Da poruke šaljemo ćirilicom. Ne možemo druge samo okrivljivati. Nemamo danas nikakavih zabrana da pišemo ćirilicom. Moramo biti nacionalno osviješteni, a nacionalna osviješćenost ide iz kuće. Da u domovima učimo našu djecu da vole srpski jezik i ćirilicu, pa onda preko školskih sistema, u osnovnoj, srednjoj školi, do fakulteta. Zato sam rekla da je vrlo bitno da se poveća broj časova srpskog jezika. Da imamo djeca koja su dovoljno nacionalno osviještena. Naravno, ne smije se miješati nacionalno i nacionalizam, nego da samo znaju svoj identitet. Jer kada znate ko ste i šta ste, poštujete sve, ne može vam niko ništa nametnuti. A mi smo srpski narod, to je jednako srpski jezik, a onda jednako srpska ćirilica“, rekla je profesorica Samardžić.

Ona je navela da je ćirilica bila primarno i vrlo ugledno pismo, koje nisu koristili samo Srbi pravoslavci nego i katolici te islamizirano stanovništvo, što kako je istakla, potkrepljuju brojni spomenici.

U Muzeju Hercegovine je upriličena i prezentacija dijapozitiva u kojima su prikazani značajni ćirilični spomenici našeg naroda koji definitivno predstavljaju ključni ćirilični fundus Bosne i Huma i dokazuju da je srpski narod na ovim prostorima autohton.

Škola paleografije održana je pod pokroviteljstvom Grada Trebinja, i uz pomoć Muzeja Hercegovine, Narodne biblioteke i Hidroelektrana na Trebišnjici.