Juče, 21. jula 2015. godine, o prazniku Svetog Velikomučenika Prokopija u selu Lukovicama kod Gacka dogodilo se to drugo u nizu ovih osvećenja.

Naime, hram posvećen Svetom Prokopiju, izgrađen pokroviteljstvom ktitora braće Marka i Janka Krtolice koji žive i rade u Inđiji (Republika Srbija) Sveštenim Bogosluženjem osvetio je Preosvešteni Episkop Zahumsko-hercegovački i Primorski Gospodin Grigorije uz sasluženje petnaest sveštenika, šest đakona i veoma velikog broja vjernog naroda.

Preosvešteni Vladika se nakon čitanja svetog Jevanđelja obratio nadahnutom besjedom i tom prilikom istakao žrtvu i ljubav ktitora i naglasio svoju oduševljenost ljepotom ovoga novopodignutog Doma Božijeg.  Radujući se takvoj vrsti sloge i dobrodjelja Vladika se osvrnuo i na činjenicu da su se želji ktitora, svojom ljubavlju i trudom jednodušno pridružili svi seljani Lukovica.

Nakon Svete Liturgije prisutnima su se prigodnim besjedama obratili Lukovičanin gospodin Milan Radmilović-načelnik opštine Gacko i gospodin ktitor Marko Krtolica.

Impozantan broj prisutnih ugošćen je na veoma pažljivo pripremljenoj trpezi ljubavi, a tom prilikom je i prerezan krsni hljeb u povodu prve krsne slave ovoga hrama.

Lukovice

Lukovice su selo koje broji četrdesetak domova sa neobično velikim brojem mladih bračnih parova i djece. Za hercegovačke prilike ovo je zaista neobično životno seoce sa veoma pažljivo iskorištenim blagodetima kojim ga je Gospod obdario.

Hram je u mnogome upotpunio ionako lijepu panoramu ovoga sela, a kao sveštenik cijenim da je u duhovnom smislu ova svetinja prilično animirala Lukovičane za intezivnijom posjetom svetih Bogosluženja u Gacku i Nadanićima.

Ovo selo je u svojoj burnoj istoriji odoljevalo raznim osvajačima i ideologijama. Odoljelo je čak i titoističkoj propagandi zbog čega se ovdje često prilikom nekih proslava i sabranja mogu čuti pjesme-gange koje na veoma slikovit način opisuju vjernost Bogu ipatriotizam  žitelja ovoga prelijepog sela. Naravno da je bilo teško pola vijeka živjeti u toj i takvoj političkoj nemilosti, no očigledna je duhovna korist koju su naljedili od principa svojih predaka žitelji ovoga čudesnog mjesta.

Jeste da su u Gacku zime ponekad nemilosrdne, ali ako bih kao neko ko je obišao (bilo kao bogoslovac bilo kao sveštenik) svaki kutak naše Eparhije mogao da kažem na koje je selo Bog izlio najviše milosti, to bih punih usta mogao reći za Lukovice.

Svi moji prethodnici koji su službovali na ovom dijelu gatačke parohije, a naročito oni koji su živjeli u doba bezbožničkog sistema, veličali su ljubav naroda ovoga sela, jer su upravo oni-Lukovičani tada nagrađivali popove više nego obično i nekad preko mjere želeći da imaju svešenika, a istovremeno shvatajući činjenicu da sveštenik tada u Gacku u materijalnom smislu jednostavno nije mogao živjeti.

Čuvena je nadaleko ljubav Lukovičana prema žiteljima okolnih sela (Rudo Polje, Šume, Nadanići, Srđevići i Medanići…) koju su projavili prilikom ustaškog napada  1942. god. no, još čuvenija je činjenica da je ovo jedino selo u gatačkoj vali a da u nj nije kročila ustaška čizma.

Stoga naravno da je izuzetno simvoličan momenat da na centralnoj seoskoj glavici stoji veleljepan pravoslavni hram i na tom istom hramu čudesan mozaik Svetog Velikomučenika Prokopija koji drži koplje-znak i simvol svih pobjeda Pravog Boga nad bogovima ovoga svijeta koji u zlu leži.

otac Danilo Dangubić