Trebinje je oduvijek bilo rasadnik velikih glumaca, a njihovim stopama uveliko je krenuo mladi Jovan Jovanović, student četvrte godine Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.

Marljiv rad, posvećenost poslu ali i talenat koji ovaj mladić posjeduje prepoznat je od strane stručnjaka u svijetu glume. Zahvaljujući hercegovačkom šarmu, za kratko vrijeme, zadobio je simpatije publike koja sa oduševljenjem prati njegov rad.

Za portal Hercegovina promo Jovan otkriva kako se snašao u novim ulogama koje su mu povjerene.
„Pozvali su me da igram u novoj seriji „Žigosani u reketu“ košarkaša iz Mostara. Tokom razgovora sa piscima i izvršnim producentom Draganom Bjelogrlićem došli smo do odluke da moj lik ipak bude iz Trebinja. I eto, moj lik se zove Goran Babić, studira mašinstvo i uporedo profesionalno igra košarku u Hrvatskoj. Menadžer kluba KK „Radnik“ Voja (Nebojša Dugalić) i trener tog istog kluba Krešo ( Filip Sovagović) nalaze Gorana u Puli i nude mu da se preseli u Beograd i da igra za njihov klub. Goran dolazi u Beograd da živi. Stanuje sa svojim saigračima i tu počinju njihovi zapleti i peripetije“ – kaže Jovan.

Inače, serija će imati 42 epizode, a radnja je smještena u današnje vrijeme. Bavi se aktuelnim temama vezanim za sportske malverzacije, građevinske dozvole i novinarstvo. Igra mnogo kvalitetnih glumaca sa kojima je, kako kaže Jovan, zadovoljstvo sarađivati.

Na radost brojnih obožavaoca serije „Vojna akademija“ Jovanu je pružena šansa da se pridruži ovoj uigranoj ekipi i da svoj doprinos u četvrtoj sezoni. Snimanje je završeno početkom jula, a zahvaljujući reditelju Dejanu Zečeviću i ostatku filmskog tima sa radošću je išao na set.

„U ovoj sezoni će biti mnogo više akcije nego u prethodnim sezonama. Svi smo raspoređeni u različite rodove. Imamo tenkiste, riječnu flotilu, artiljeriju. Tokom narednih epizoda imaćemo i posebne obuke sa specijalnim jedinicama. Bilo je jako interesantno učestvovati u svim tim akcijama, svako je morao da nauči praktično sve vezano za svoj rod. Pucali smo iz topova, vozili tenkove, komandovali. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da tu nisu bili pravi oficiri i kadeti, koji su imali strpljenja za sva naša neznanja“ – istakao je Jovan.

Pored pomenutih serija, Jovan se odlično snalazi i na daskama koje život znače, u predstavi „Osama-Kasaba u Njujorku“ koja svakim novim izvođenjem izazove oduševljenje publike, smijeh i gromoglasne aplauze.

„Predstava rađena po romanu Vladimira Kecmanovića, u dramatizaciji Koste Peševskog i Darka Bajića, dobila je svoj život početkom aprila ove godine. Mislim da smo napravili dobar tim. Velika privilegija je što smo Iva, Isidora, Amar i ja dobili šansu da još kao studenti igramo dosta značajne uloge u ovoj predstavi. Andrija Kuzmanović maestralno igra ulogu Pripovijedača i kroz dva sata predstave vodi publiku na jedno divno putovanje. Tu je još i Branko Janković koji svojom prirodnošću i talentom daje poseban pečat ovoj predstavi. Čini mi se da publika izlazi zadovoljna iz pozorišta. A i mi smo poprilično ispunjeni nakon svakog igranja“ – kazao je Jovan.

Za sada ga, kako kaže, pozorište više privlači. Od starijih i iskusnijih kolega dobio je mnoštvo savjeta kojih se pridržava.

„Smatram da je zaista najvažnije da glumac očuva svoju individualnost koliko god je to moguće. Ako to ne uspije, sumnjam da će biti u stanju bilo šta dobro da ponudi. Volim način rada i organizaciju u pozorištu. Mislim da se mnogo lakše snalazim kada dobijem više vremena da napravim nešto. Pošto kod nas na snimanjima nema puno proba, od straha i neiskustva nisam uvijek spreman da pružim najviše što mogu“ – iskren je Jovan.

Na pitanje kako Trebinjci reaguju na njegove dosadašnje uloge i je li teško ostati čvrsto na zemlji uprkos slavi koja polako pristiže, Jovan skromno odgovara:

„Mislim da takve stvari ne smiju i ne treba da ponesu čovjeka. Mogu samo da ga tjeraju da bude bolji. Ja to još nisam iskusio i nadam se da neću skoro. Lijepo mi je u sijenci. Postoji dosta ljudi iz Trebinja koji prate sve što radim i mogu reći da mi njihova podrška izuzetno prija. To su većinom ljudi koji me jako dobro poznaju i znači mi da oni priznaju to što radim. Naravno, spreman sam i na kritike. Sumnjam da će im se baš sve dopasti“ – završava Jovanović.

Ostaje samo da Jovanu poželimo još puno zapaženih uloga, a ne sumnjamo da će se za ovog perspektivnog momka koji predstavlja budućnost srpskog glumišta – tek čuti.