U okviru „Dučićevog dana“ sinoć je u Muzeju Hercegovine promovisan zbornik radova „Poetika Milutina Bojića“, predstavljenih na prošlogodišnjem naučnom skupu u Trebinju, koji Dučićeve večeri poezije, na proljetnoj manifestaciji posvećenoj Dučiću, već 11 godinu organizuju u saradnji sa Institutom za književnost i umetnost iz Beograda.

Deseti zbornik u ediciji poetičkih istraživanja srpskih pjesnika 20. vijeka koji je realizovan u saradnji sa Trebinjem – prva je knjiga naučnih radova koja u našoj nauci o književnosti postoji o Milutinu Bojiću, a kako je rečeno, slučaj je htio da upravo bude publikovana – na stotu godišnjicu od pjesnikove smrti i 125 godina od njegovog rođenja.

Saradnik na projektu prof. dr Aleksandar Jovanović istakao je da je teško pojmiti kolika postignuća stoje iza tako mladog čovjeka, koji je za svojih tek 25 godina bio i pjesnik, i pozorišni kritičar, i pisac drama, pritom i čovjek izuzetne erudicije, te kako je „u tim godinama, koje se danas smatraju možda i produženim pubertetom, najozbiljnije promišljao osnovna pitanja filozofije, književnosti i nacionalne sudbine“.

„Izuzetan versifikator, prvi veliki pjesnik erotskih stihova, veliki pjesnik Vizantije, autor izuzetno značajnih drama, prikaza filozofskih knjiga – poeziji srpske moderne dao je nove impulse i bio korak prema međuratnoj avangardi i vremenu koje nije ni dočekao“, kazao je Jovanović.
Upravo je prvi zbornik o njegovom djelu Bojića predstavio kao pjesnika „koji još može da nas iznenedi“, istakao je saradnik na projektu mr Branko Vraneš, ističući da se to dragocjeno a novootkriveno projavljuje u pjesnikovom kreativnom odnosu prema književnoj i kulturnoj tradiciji, a posebno – u njegovoj inovativnosti i avangardom potencijalu.

„Bojić poslije ovoga zbornika neće više biti posmatran kao tradicionalni pjesnik. Bojić će postati ono što je uvijek i bio – protoavangardni pjesnik, modernista koji je najavio tokove naše međuratne književnosti i književnosti posle Drugog svjetskog rata“, napominje Vraneš.

Novo viđenje i tumačenje pjesnika „Plave grobnice“ proističe ponajviše iz istraživanja Bojićevih drama u stihovima i njegovog razumijevanja nacionalne istorije, smatra dr Svetlana Šeatović, urednik zbornika i rukovodilac naučnog projekta poetičkih istraživanja srpskih pjesnika 20. vijeka na Institutu za književnost i umetnost.

„Prije svega, naše srednjovjekovne istorije, gdje je uočljiv jedan kritički odnos kakav se kod naših pjesnika javlja tek decenijama kasnije. To je ono što nama u Bojiću otkriva jednog duboko zrelog čovjeka“, istakla je Šeatović, dodajući da je svojevrsni fenomen da je iza pjesnika, za svega 25 godina života, ostalo djelo od čak četiri toma.

Urednik zbornika i dugogodišnji rukovodilac edicije o srpskim pjesnicima 20. vijeka prof. dr Jovan Delić napomenuo je da poređenje sa Andrićem, čiji je bio vršnjak, najbolje može posvjedočiti koliko je intenzivno i zrelo Bojić proživljavo i stvarao, jer je naš veliki pisac i jedini nobelovac do 1917. godine, kada je Bojić umro, imao objavljenih – tek nekoliko pjesama i prevoda.

Njegov respektabilni opus ovim zbornikom radova probrano je osvijetljen – sa 32 rada i na preko šest stotina strana, što Bojićev zbornik čini i najobimnijim i najkvalitetnijim u cijeloj ediciji – ocijenio je Delić.

„Ovim smo kompletirali zbornike o pjesnicima srpske moderne – Dučić, Šantić, Rakić, Dis, Pandurević i Bojić imaju zbornike u ovoj seriji. Ostaje nam da im dodamo još Vojislava Ilića, preteču srpske moderne – i od danas već počinju pripreme za izradu zbornika o ovom pjesniku“, zaključio je Delić najavljujući za naredni „Dučićev dan“ u Trebinju naučni skup o Vojislavu Iliću, te promociju zbornika sa ovogodišnjeg skupa posvećenog Desanki Maksimović.