Većini je poznato da je prvi bukvar sastavio Vuk Karadžić, ali postoji srpski bukvar koji je mnogo stariji i štampan je 1592. godine, tačno 235 godina prije Vuka Karadžića.

Malo je poznato da su istoričari pronašli zapise da je prvi poznati srpski bukvar štampan 1592. godine u Veneciji, u štampariji Đulijana Rampacotija. Ovaj posao je obavljen trudom dečanskog monaha Save baš u vrijeme spaljivanja moštiju Svetog Save i ustanka u Hercegovini protiv Turaka.

Prvi bukvar se sastojao od svega dva do četiri lista. Međutim, najstariji primjerak pravog bukvara je čuvan vijekovima u manastiru Savina kod Herceg Novog, sve dok ga nije primjetio istoričar dr Goran Ž. Komar i ukazao na njegovu važnost. Knjiga je štampana u Rusiji 1694. Postojanje ove knjige dokaz je nastojanja o kulturnom i prosvetnom uzdizanju naroda u okviru  pravoslavne crkve.

Udruženje ”Ćirilica” iz Trebinja je 2016. godine, uz blagoslov arhiepiskopa Amfilohija Radovića, uradilo reprint ove knjige u tiražu od samo 1000 primjeraka.

Savinski bukvar ima 41 stranicu i preko 400 slika. Interesantno je da se u predgovoru kaže da ova knjiga služi podučavanju ne samo dječaka i muškaraca, kako je to bilo uobičajno u to vrijeme, već i djevojčica i žena.

Na samom početku je i gravura Isusa okruženog učenicima koji mu donose papiruse na kojima stoje imena raznih naučnih disciplina – teologija, filozofija, retorika, astronomija, gramatika i geometrija. Ovo jasno ukazuje na blagoslov crkve na svakoga ko izučava nauke. Poznato je  da je Petar Petrović Njegoš je učio upravo iz ovog bukvara.

Danas se na manastire gleda kao na isključivo vjerske objekte, iako mnoge činjenice govore u prilog tome da su manastiri pravoslavne crkve vijekovima bili vrsta civilne uprave, seoske zadruge, bolnice, biblioteke, riznice i škole. Istina je potpuno suprotna od popularnog mišljenja da je crkva bila neprijatelj nauke. Tezu o crkvi kao neprijatelju nauke su kroz obrazovni sistem plasirali komunisti nakon 2. sv. rata kako bi umanjili značaj crkve.

U Savinskom bukvaru svako slovo ima svoju stranu i prvo je prikazano ilustracijom čovjeka. Tu su i primjeri različitih načina štampe i rukopisanja tog slova. Na kraju je to slovo napisano latinskim i grčkim slovima. U srednjem dijelu strane su date slike pojmova koje počinju na to slovo a na kraju se nalazi deset stihova koji sadrže slovo i naravno molitva koji sadrži to slovo. Jako je slično modernom bukvaru.

Bukvar koji se nalazi u manastiru Savina, a čiji reprint je ovdje urađen, je izdanje koje je štampano u Rusiji. Njegov tvorac je Karion Stomin, monah moskovskog Čudovog manastira. Karion je bio čuven naučnik svoga vremena, pisac, prevodilac, predavao je grčki i latinski jezik. On je bio i dvorski pjesnik i učitelj carske porodice, uključujući mladog Petra Velikog.

Sastavio je ruski ”Bukvar u slikama”, knjigu koju je rukom radio nekoliko godina i koja je bila bogato ukrašena slikama sa pozlatom i bojama. Prvi primjerak te knjige poklonio je majci Petra Velikoga, carici Nataliji Kirilovnoj.

Kasnije počinje rad na Bukvaru ali zbog velikog broja ilustracija posao je tekao sporo. Imao je genijalnu ideju za to vrijeme - da se putem slika životinja, biljaka i predmeta olakša učenje slova. Za izradu velikog broja gravura angažovao je najpoznatijeg gravera toga vremena Leontija Bunina. Knjiga je 1692. godine štampana u 106 primjeraka, od kojih danas postoji sačuvano samo oko 20 komada, od kojih i jedan primjerak u manastiru Savina.

Ovaj bukvar je svjedok velikog uticaja carske Rusije na obrazovanje i očuvanje našeg identiteta u jednom istorijski presudnom trenutku. Da je ovaj bukvar ostao u upotrebi, danas bi bez većih problema mogli da čitamo stare Ruske, Rumunske i Bugarske knjige. Vukove reforme su nas udaljile od staroslovenskog jezika, ali sa druge strane smo dobili savršeno pismo sastavljeno oko krilatice ”piši kao što govoriš”.