.jpg)
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (19): Tek kasnije, kada je došao rat, taj strah je proradio po Andrićevom receptu
Maj 1995. godineSidran je pisao sve manje, a sve češće se povjeravao prijateljima. Šapatom im je saopštavao svoju najveću životnu istinu:– Ovo što vidite – govorio je on upirući kažiprst prema sebi – to nije sve Avdo. To vam je devedeset devet posto strah i samo jedan posto Avdo Sidran!Danas sam siguran da su se u Sidranovoj blizini našli dječaci koji su se kasnije okupili oko časopisa „Voks“, lista muslimanske omladine handžar orijentacije. Jer na slučaju Sidranovog straha niko nije tako
dr. sc. Saša Čekrlija: Tihić to ne bi propustio
Realno je bilo za očekivati da će neko nakon određenog vremena napraviti poređenje u načinu vođenja SDA i političkim rezultatima između sadašnjeg i prethodnog (sada pokojnog) predsjednika stranke. Ali poređenja nema. Ili su možda stvari kristalno jasne.. Političke okolnosti su drugačije pa su drugačija i ubjeđenja u ispravnost načina i metodologije rješavanja problema u Bosni i Hercegovini. Kao sin prvog predsjednika samostalne Bosne i Hercegovine u startu je imao bolju početnu poziciju i
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (18): Sidran je pričao da sam u zlodjelima nadmašio Ajhmana
Maj 1995.Sidran je nakon što ga nisu primili u službu neprijatelja nastavio život sarajevskog pjesnika. Kada bi preskočio jedan ponedeljak da ne pije, osjećao se kao Titovi partizani koji pobjeđuju šestu i sedmu neprijateljsku ofanzivu zajedno. Zagledao je upitno prijatelje i poznanike, ali oni nisu mogli da mu u poslu povećala pomognu. Širio je oči dok je u ustima zadržavao votku. Prijatelji su ga shvatali, ali su nemoćno slijegali ramenima.Krajem sedamdesetih sreo sam Sidrana u bifeu
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (17): Kako bi me rado linčovali, pomislim često
Maj 1995.Stavljena je tačka na rat u Bosni. U Parizu su potpisali mir Milošević, Izetbegović i Tuđman. Pritisak na mene nije prestao. Čini mi se kao da svaki mladi Bošnjak mužjak sazrijeva tek kada punim ustima pljune na mene. Kako bi me rado linčovali, pomislim često. I što je najčudnije, među njima prednjači Abdulah Sidran. On se ponaša kao da jedan lik iz proze Otac je kuća koja se ruši. Po toj priči je napravljen scenarij i snimljen film Otac na službenom putu.Danas mi je palo na um da je Sidran
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (16): Pošto nisam Musliman, dakle, ne mogu biti ni izdajnik Musliman!
31. mart 1994.Otkako živim u inostranstvu, osuđen sam na čitanje starih novina iz starog zavičaja. Danas mi je do ruke došlo sarajevsko „Oslobođenje“. Evropsko izdanje. Zašto na njemu piše „evropsko“? Da li zbog toga što urednici znaju kako „Oslobođenje“ nije evropsko?Dakle, u evropskom izdanju „Oslobođenja“, Abdulah Sidran objašnjava kako mu se „plaho sviđaju“, možda, kako kaže, „ponajviše, tahnane Ilahije i Kaside“. U intervjuu se „hvali“ kako ima jarana među četnicima, a četnik sam, naravno
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (15): Kada Srbin odlazi iz Sarajeva to u stvari „pobježe četnik, majku jebô svoju“
30. mart 1994.Gledam Si-En-En i pitam se odakle da oni snime trenutak kada je moj nekadašnji kolega, režiser Praljak, sada general, srušio mostarski most? To što oni tvrde da su ga srušili Srbi, na to sam već navikao. Ali, kako baš da kamera bude postavljena u trenutku rušenja mosta i da sve lijepo snimi? Izgleda da je ljudska istorija veća namještaljka nego što se misli, pa se pitam da li je neko u Stejt departmentu naručio ubistvo Kenedija iz ozbiljnih razloga, ili samo da bi oni u Holivudu mogli da
DNEVNIK EMIRA KUSTURICA(14): Gledao sam Šindlerovu listu, film mi se sviđa više od režisera
27. mart 1994. Gledao sam Šindlerovu listu i film mi se sviđa više od režisera. Poslije niza filmova koji su isticali spektakularnost na uštrb njegove egzistencijalne baze kojom je obilovao nezavisni film sedamdesetih, napravljen na mitskoj priči stradanja Jevreja, Šindlerova lista konačno je ozbiljno djelo ovog mladića čija pojava koincidira sa pojavom američkog filma sedamdesetih, talasa vrijednih filmova generisanih sa Istočne obale. Poslije njega i Lukasa sve je drukčije u svijetu
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (12): Gotovo svi su nagađali šta će biti sutra, hoćemo li izbjeći rat
27. mart 1994.Razgovor se pretvarao u kafansku galamu, u onu svađu koju Andrić naziva „bujicom slavenskog ekscentrizma u kojoj svako u razgovoru neobično drži do uzvišenosti svog karaktera, i gdje svakog trenutka mogu da eksplodiraju iskre svirepe osjećajnosti“. Izgledalo mi je, ipak, više od njegovog doživljaja stvarne nepravde koja je stigla taj grad, za koju bismo svi mi voljeli da je mogla da bude izbjegnuta, kako Grebo čitav rat trpi samo da bi mogao da kinji poznanike koje sreće po
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (13): Cijena je bila da postanem crni đavo, sotona, šejtan i prezreni izdajnik
mart 1994.Svađa u zadimljenoj kafani studija „Barandovo“ nije razvijena do kraja. Mislim da je to bilo tako pošto smo Grebo i ja imali jednu zajedničku osobinu. Nismo u tom ratu predstavljali nikog. Bez obzira na to što je on bio portparol armije Bosne i Hercegovine. To je za mene bilo samo trenutno prilagođavanje situaciji. Isto kao što je svojevremeno bio šef kabineta Branka Mikulića i pritom govorio kako ga politika ne zanima. Razumio bih ga do kraja da je izrazio iskrena osjećanja, kao što
Naivnost ili vjera u život
Nije mi drugo trebalo da upoznam sve džepove grada u kojem prema Andriću sviću najsvjetlija jutra, najljepša koja su ga budila. I da shvatim šta je Šantića toliko vuklo Neretvi i vrelom kamenu pored svih blagodeti koje je njegova imućna porodica uživala. Iako smatram da sam dobro upućen u dešavanja, ipak su me okolnosti koje sam 2009. zatekao u Mostaru pomalo ugruvale i usporile. Ali ne zadugo jer sam svakodnevno gledao kako ljudi žive u trenutnim okolnostima i prilagođavaju se... Jer život se
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (11): Kad jednom odeš, ne okreći se sine…
26. mart 1994.Ležim u sobi i gledam svjetlosti Praga kako se gube u sumpor-dioksidu. Ima tu više svijetla nego u vrijeme kada sam studirao. Ali je, začudo, vidljivost smanjena. Ne mogu da spavam. Ništa danas nisam pokrenuo. Umjesto da igraju, glumci govore tekst. Jedina utjeha je materijal snimljen prije neki dan i pregledan večeras prije spavanja… Materijal je odličan, biće to veeeliki film! To je slatka iluzija, u stvari, utjeha svakome ko se bavi filmom. Zato što je snimanje filmova velika kocka.
Laku noć Hercegovino
Laka ti noć Hercegovino raspeta i prokleta. Laka ti noć zemljo između volova i torova, ovih nestaje a volovi se kote ko kerovi, ko lisice, ko đavoli, bože prosti...! Laka ti noć, majko, koja si me podojila ljubavlju koju nijesam kapac da vratim, jer nemam odakle, a i duša mi krvari dok tebe gledam. Dok te gledam veliku u duši i snovima, a ovako sklupčanu i malu u očima onih koji te kradu i koji nam i ovo malo ponosa, jedinog što nam je ostalo,i za tebe i mene i nama slične, i pilje u oči provjeravajući da
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (10): Možda će svi ustavi u budućnosti biti pisani u Americi
25. mart 1994.Prođe dan kao da ga nije ni bilo.Na filmu se čovjek sreće sa prazninom u sebi i oko sebe. To se mijenja. Najteže je svakog dana udahnuti život umornim građanima, pokrenuti filmske radnike, osvijetliti scenografiju, ta mjesta koja se više priviđaju nego što postoje. Nije lako probuditi se svakog jutra. Uvijek me hvata strah od novog snimajućeg dana. Čini mi se da bih to bolje uradio neki drugi put. Neopisiva je moja radost kada snimanje mora da se odgodi zbog nečije bolesti. Nije
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (9): „On se poslije svega što je vidio, pokupio iz Sarajeva i nikada se više tamo nije vratio“!
24. mart 1994.Snimanje je proteklo u svađi između Mikija i Laze. Zamijenili su uloge: Lazo je Mikija provocirao vještački, a Miki je pokušavao da prirodnim putem uznemiri Lazu. Mislim da je ipak problem u tome što Lazo nikako ne želi da prihvati ulogu prevarene žrtve, plaši se, valjda, da na premijeri kada obuče svečano odijelo, Miki ne popije više aplauza. Miki, opet, vješto tuđu slabost koristi i sa nevjerovatnim talentom izigrava nevinog čovjeka. Često prelazi granicu nadigravanja u
MIROSLAV LAZANSKI: Mister Njet
Deo političke elite i naše političke čaršije sada je duboko razočaran, jer je izgubljena sjajna prilika da se povodom rezolucije o Srebrenici kaže: „Eto, Rusi nas nikada nisu zaštitili, pa ni sada kada je Vladimir Putin na čelu Rusije.” Neki zameraju predsedniku Srbije što je pisao britanskoj kraljici. Pisao je svim šefovima država članica Saveta bezbednosti UN, a kraljica je šef države, nije Bog. Kada je mogao Sveta Marović da se sa obe ruke pozdravlja sa kraljicom, može i Nikolić da napiše
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (8): To je poruka koju su Alijini vojnici poslali meni, reagovali su na moj tekst u Le Mondu
22. mart 1994.Danas mi javiše šta se dogodilo u našem stanu 26. juna 1992, dakle dva mjeseca nakon početka rata.Šef vojne policije građanske Behe, neki Edo Lučarević, sa nekoliko svojih vojnika provalio je u stan u ulici Kate Govorušić 9a. Taj građanin je prvo pokrao novac i druge sitnice, a onda su privedene komšije natjerane na lažno svjedočenje:– Vidite šta je skrivao vaš komšija? – bombe izvučene iz rukava a ne iz odžaka, kako piše u zapisniku, pokazali su komšijama. – Jeste li sanjali da ste vrata
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (7): Malo je u tom gradu bilo gospode, a Šiba je bio veliki gospodin
21. mart 1994.Nisam spavao čitave noći. Ne znam da li zbog toga što spavam u modernom sarkofagu u kojem je nekada noćio Brežnjev! Čekam budilnik da zazvoni. Između sna i jave mislim na smrt moga oca.Moj otac je umro od vremena koje je zadesila teška i neizlječiva bolest. Njega je sa neba pokosila nevidljiva munja.Mjesec dana pred smrt otac me pozvao iz Herceg Novog u Pariz gdje sam montirao Arizona drim. Plačući mi je rekao da je umro Hajrudin Krvavac. Kako se očeva smrt desila vrlo brzo nakon smrti
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (6): Dobrota je diskvalifikovana kao i moral, tako misli i osjeća savremeni čovjek
18. mart 1994.Na filmu je sve vještačko. Kada bi Lazo bio potpuno prirodan na sceni dok tumači lik Crnog, osjetivši kakav je Miki uistinu lukav tip, on bi ga vjerovatno raspalio čekićem po glavi! To bi bilo u skladu sa njegovom prirodom, ali i suprotno osnovnom zadataku tumačenja prevarenog i zavedenog tipa koji je prugutao ideološku pilulu. Riječju, tipa koji trpi jer je rođen da bude žrtva i da kô tele bleji u spretnog dogmatu. Izgleda mi da Lazo voli da trpi, ali nije siguran da ishod takve
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (5): Danas ne vrijede teorije, ostala je nadideologija koja se zasniva na tome da su komunizam i fašizam ista stvar
18. mart 1994.Teško mi pada što moram da osvjetlim svaki aspekt priče Andergraunda. Ne uspjevam da ubjedim glumca Lazara Ristovskog kako na filmu ne postoji ništa prirodno. I da je neophodna teorijska saglasnost oko razlike između prirodnog i neprirodnog! Veliki problem je što danas ne vrijede teorije. One su pale zajedno sa ideologijama. Ostala je nadideologija koja se zasniva na tome da su i komunizam i fašizam ista stvar. Nije moguće. Danas je jedina teorija, u stvari – praksa. U
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (4): To je bilo prvi put da čujem kako i veliki biznismeni plaču
11. mart 1994.Malo šta je tu bilo logično. Gospodin Bujg, najbogatiji francuski građevinac, stigao je u Kan da kupi hotel. Poveli su ga na kansku projekciju gdje je gledao Dejvida Linča. Nije kupio hotel, ali je odlučio da pravi filmove. Brižljivo je sakupljao reditelje čije filmove su voljeli da gledaju on i njegova žena. Kažu da je njegovu ženu ganuo film Dom za vješanje i da je plakala, ali da se čak i veliki biznismen rasplakao. To je bilo prvi put da čujem kako i veliki biznismeni plaču.Bujg je
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (3): Jugoslavija se raspada u komadiće a ja pravim film, od svih samoubistava izabrao sam najteži oblik
Dok smo koračali hodnikom čija dubina je prizvala bezizlaznost Kafkinog viđenja ljudske egzistencije, liftboj je trčkarao i smijuljio se sve u namjeri da popravi utisak. Sve zbog one priče o razlici između Sovjeta i Rusa. Nije bio siguran da će zaraditi napojnicu.– Gospodin zna da je soba u kojoj će stanovati apartman u kojem je redovno odsjedao Brežnjev?– Nije mi poznato.Kada je vidio da me to nije uzbudilo, približio se:– Gospodin nije Čeh?– Ne.– Ali kako onda tako dobro govorite
Kolumna Zorana Grgurevića: KAKVI SMO TO LJUDI?
Svaki dan osvane poneka vijest koja me obori. Tako je juče vijest da je Steva Popov pilot, junak, heroj, sebi presudio, ostavila trag u mojoj duši. Mojoj da ovo pišem, a siguran sam i u dušama preko četrdeset hiljada građana Bosne nam i Hercegovine nam, iz koje su u „multi“ Sarajevu bježali glavom bez obzira ,od političkih ratnih ujdurmi ,zna se čijih, mnogo više, ako su ljudi što kaza patrijarh Pavle.Pitam se zašto je sebi u glavu pucao čovjek, koji je tu istu glavu na panj nosio da bi spasavao
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (2): Regan i Tačerova vodili su ratove samo da bi njima bilo bolje
Pored straha od propadanja, liftboj se plašio i da ne ostane bez napojnice! Ličio je na glavnog junaka knjige Služio sam engleskog kralja Bohumila Hrabala. Oči, uši, usta, nos – sve je tako pravilno raspoređeno na njegovom licu! Bilo mi je jasno da kada ostavi prtljag u sobi i ode, da se nikada neću sjetiti tog lica. Ljudi kao što je ovaj liftboj pokazuju svoju narav tek kada troše napojnicu u pivnici i tamo pokazuju o kome je, naime, riječ. Dok pije prvu kriglu, blijedo lice počinje da crveni, na
Lazanski: Efekat Kumanovo i igre oko gasovoda
Akcija terorističke grupe u Kumanovu postigla je cilj, makedonski premijer Nikola Gruevski izjavio je da će se Makedonija, koja teži ka evroatlantskim integracijama, priključiti na turski tok gasovoda, ako se o tome dogovore Moskva i Brisel. Isto to su prošle godine govorili i političari u Sofiji, pa od „Južnog toka” nije bilo ništa, jer Brisel nije mogao da se dogovori sa Moskvom, pošto mu to nije dozvolio Vašington. Da li je sada Makedoniji namenjena uloga Bugarske? Jer, čim su u Skoplju
DNEVNIK EMIRA KUSTURICE (1): Strah od smrti nije čovjekova prva i najveća briga
Foto: M. CvetkovićDok se lift hotela „Prag“ dizao na deveti sprat, čulo se kako tegovi tonu u dubinu udarajući o zidove betonske utrobe. Eho tih udaraca odzvanjao je jedan za drugim i odveo me nevidljivim putem u prošlost. Osjetio sam isto ono lupanje srca u grudima, kao u pauzama fudbalskih okršaja u ulici Avde Jabučice u Sarajevu. Tada me glad tjerala da trčim kući i brže-bolje pojedem krišku hljeba namazanu mašću i posutu alevom paprikom, pa poslije nazad, u nastavak okršaja.Sajle na kojima
EMIR KUSTURICA: Kako će početi Treći svjetski rat!
Hoće li biti Trećeg svjetskog rata?! Nije čovjek koga ne muči to pitanje! Ne samo zbog toga što bi taj rat stavio tačku na kulturu i civilizaciju. Ljudi koji bi, eventualno preživjeli, ne bi prestajali da se pitaju što smo zalud krečili hiljadama godina!? Džaba ti kultura i civilizacija!? Pesimistički se sjećamo bajke u kojoj mlinar strada od žrvnja, ali živimo zahvaljujući sposobnosti da odložimo u zaborav najteža pitanja i zadatke. Sve dok nam se i pitanja i zadaci ne nađu pred nosom. Nemamo kud,