Kako se postaje politički korektan? Tako što, ako ne možeš sam, neko drugi mora da ti izbije iz glave svaku misao koja se suprotstavlja globalizaciji. Ako ne može toljaga, može „mejnstrim“ televizija, mogu sajtovi na internetu.

Mozak bi možda savladao mehanizam mašine za pranje veša, ali centrifugu ne može nikako! Kada se korteks dobro iscentrifugira Holivudom, „Rolingstounsom”, humanitarcima NATO generacije, dobijemo politički korektnu osobu koja vjeruje da su fašisti antifašisti i obrnuto!

Tu se iznenada smanjuje potreba za ljevičarskim strastima: saosjećanje, kasnije i gubitak razumjevanja za ljude koji nemaju pravo na hranu i tekuću vodu, pa se polako povjeruje da je „Monsanto” najzgodniji proizvođač hrane, ali i u to da na svijetu ima previše ljudi te da je neophodno smanjivati im broj.

Ko te pita kako! Završna faza je fatalizam kao poslednji stadij kapitalizma. Sve što jeste mora tako biti i ne pitaj zašto. Kao što ne možemo saznati zašto na Forbsovoj listi najbogatijih nema Rotšilda i Rokfelera!

Aleksandar Hemon, politički korektan pisac iz Amerike, rođen u Sarajevu, tekstom „Zločinac u razvoju” u „Rolingstounsu” ističe se se kao boljševik mjeseca generalisimusa globalizacije Džordža Sorosa. U pomenutom tekstu ovaj književnik je uporedio Donalda Trampa sa dr Vojislav Šešeljom – obojicu nazvao nacistima, hvalio Haški tribunal i predvidio Trampu sudbinu Šešelja!

U međuvremenu je haški sud oslobodio optužbe Šešelja, a da li će, poslije toga, logično, Tramp postati predsjednik SAD. Pa će Hemon bježati iz Amerike u Bosnu? Taj Hemon piše o Trampovom nacionalizmu, nacizmu i „ratnom zločinu koji bi mogao da se desi”, ali ćuti o, recimo, video-snimku, koji smo gledali zahvaljujući „Vikiliksu“, gdje američki vojnici ubijaju iračke civile iz helikoptera. Šta je brbljivost republikanskog kandidata naspram ovog brutalnog i nekažnjenog zločina?

Tipično za političku korektnost: imaš dokument o zločinu a ti pišeš o tome kako bi neko mogao da postane zločinac, i to ratni!

U Hemonovom rodnom Sarajevu Alija Izetbegović je mnogo ranije, u svom kapitalnom djelu „Islamska deklaracija”, pisao o neophodnosti stvaranja kalifata gdje žive samo muslimani (jedan već postoji u Siriji, a Sarajevo nije daleko od toga), ali je pisao i o sumnji da islam i Zapad mogu zajedno. Dakle, nije Tramp izmislio nemogućnost multietničkog života, on je govorio da milijarda i šesto miliona mrze hrišćane.

Tu je kandidat pretjerao, ali, pošto je riječ o multietničkom životu, njega su, u posljednjih dvadeset godina, u praksi uništile američke vojne formacije. Gdje god je nagazila američka čizma nestao je multietnički život. Uključujući i Hemonovo Sarajevo.

Književniku smeta što Tramp preteruje kada priča o torturi davljenja vodom (waterboarding – voterbording). Neupućeni čitalac „Rolingstounsa” lako bi mogao da povjeruje da je Tramp izmislio mučenje vodom i da je to jedan od trikova koji ga vode ka Bijeloj kući.

Kao da Buš i Obama nisu testirali pomenutu napravu upravo na ljudskim modelima (islamskim borcima) koje je Izetbegović zamišljao kao džihadiste za ujedinjenje islama i kao da Obama nije abolirao sve mučitelje. Naime, ako piše o razvoju Trampa u ratnog zločinca, zašto ćuti i zanemaruje zločine koje su u svijetu za posljednjih dvadeset godina učinili članovi porodice Klinton i Buš, a spominje Miloševića kao „…jednog od najvećih ratnih zločinaca dvadesetog vijeka” u oštroj konkurenciji…

Kakav je onda pisac politički korektan pisac!? Centrifugiran, pošto ćutanjem amnestira Klintonove, i Bušove, i Obamu za sva zlodjela koja su učinili duž naše planete!?