Laka ti noć Hercegovino raspeta i prokleta. Laka ti noć zemljo između volova i torova, ovih nestaje a volovi se kote ko kerovi, ko lisice, ko đavoli, bože prosti...! Laka ti noć, majko, koja si me podojila ljubavlju koju nijesam kapac da vratim, jer nemam odakle, a i duša mi krvari dok tebe gledam. Dok te gledam veliku u duši i snovima, a ovako sklupčanu i malu u očima onih koji te kradu i koji nam i ovo malo ponosa, jedinog što nam je ostalo,i za tebe i mene i nama slične, i pilje u oči provjeravajući da li smo mrtvi.

Nijesmo mrtvi lijepa moja mučenice. Isti smo.Znamo mi da se inatimo i trajemo . Znamo mi kako se trpi. A znamo bogami i kako vratiti i kumu, i Turčinu i onima koji misle da su nas nasukali na tanak led.Ledili smo se mi kroz mećave, moje uzdanice, i trajemo taman onoliko koliko i zvuci gusala.Ne marimo kao starac Vujadin za oči čarne kad nas izadaju, ali izdaji znamo mjeru mjesto i vrijeme, i kad i kako ćemo ih naplatiti.

Zato, laka ti noć moja suknena, moja skorupačo, moja ćudljiva i šutljiva uzdanice.Laka Ti bila i ova noć, gromovita na Dučićevom, mom i tvom Leotaru, na ranjenom kršu, na našim piramidama, sve su nam planine iste, ispisana i s Bogom sjedinjena noć, moja krvava, prkosna i ponosna kabanice, koja nas čuvaš od zlog nakota, od vradžbina i gatara,ološa i pestokupljevine, a ko je ko u njoj dobro znamao i ja i Ti...!

Laka ti noć uzdanice, koja vjekovima krijepiš one kao ja, i bolje i lošije od mene.Spavaj noćas, ja sam odlučio da čuvam stražu za tvoj san. Okrijepi se bar jednu noć da bi nam sjutra vratila smisao za život, za odluku da kartu koju sam kupio u jednom pravcu sinu jedincu,( da ode a nevrati se), pocijepam i kažem mu :“Kazala mi je Hercegovina da Te treba. Kazala mi je domaja moja, da moraš kao i ja ostati tu na svom pragu.“

Probudiću te ujutru, i nemoj da si mi pospana i bunovna. Nemoj da mi vrdaš, već odsanjaj san o boljem sjutra, i donesi mi dar. Donesi mi kamen da sinu stavim pod glavu i kažem , ovo Ti je kušin koji ti Hercegovina majka daje. Biće Ti tvrd ali je siguran.Đeca će ti biti ljuta kao ovaj kamen, i tvrda i iskričava, i zdrava, i visoka i prava kao njene planine.Ne boj se sine ,kad Hercegovina kaže da ne ideš, ne idi! To samo tražim.Pa ako možeš pomozi, ako ne slaži me , samo mi daj snage, da sina jedinca sačuvam od zala svjetskih , ljepota bjelosvjetskih i fukara svakojakih. Ove su naše ništa!Ja se s njima znam nositi!No on ne zna ništa. Zna samo za Tebe, a ja sam ga tom naučio?Pa zato pomagaj moja lijepa, moja kršna , moja siromašna, moja jedina Domovino.

Dobro Ti jutro svanulo Hercegovino moja. Odspavala si, čuvao sam Te, daj mi odgovor!

Zoran Grgurević