Nije moralno ni normalno prebrojavati krvna zrnca Vukote Govedarice, kandidata Srpske demokratske stranke (SDS) za predsjednika Republike Srpske. Još je nemoralnije preispitivati njegova religijska ubjeđenja ili tradiciju njegove porodice. Njegova biografija, pak, vrijedna je javne pažnje, jer Govedarica traži podršku birača za najvažniju funkciju u Republici Srpskoj.

Govedarica je rođen 9. marta 1976. godine i istina je da je imao 16 godina kada je počeo rat. Nažalost, rat nije trajao jednu godinu, i Govedarica je imao više sreće od svojih vršnjaka pa je kraj rata dočekao živ i zdrav u Srbiji. Neki njegovi vršnjaci nisu imali tu sreću i kao vojnici Vojske Republike Srpske (VRS) su položili živote za Republiku Srpsku, poput trebinjskog junaka Aleksandra Masleše i mnogih drugih manje znanih junaka. Dakle, svi su u Republici Srpskoj starili dok je trajao rat, neće biti da je Govedarica ostao vječni šesnaestogodišnjak.

Vukota Govedarica je naravno imao pravo da učini izbor u životu i pobjegne od služenja državi i narodu, no taj izbor mu danas ne daje pravo da traži da bude prvi čovjek te iste države čije je stvaranje posmatrao iz Srbije. Prvi test nakon rata u BiH Govedarica je imao jako brzo, 1999. godine, kada je počelo bombardovanje Srbije. I opet je pobjegao. Time je gatački poslanik potvrdio ozbiljnu crtu svog karaktera.

Govedaričini biografi se uzalud trude da uljepšaju ili preprave činjenice, ali retuširanje ne ide tako lako, posebno ne u Gacku, u kojem je od svojih Gačana jedva izvukao živu glavu te 1999. godine kada se vratio iz Srbije. Gačani znaju dobro da su mu čuvali kuću tih dana od bijesa onih koji su za razliku od njega krvarili za ovu zemlju. Istina je da Govedarica voli gusle i da svira na našem tradicionalnom instrumentu. No, karikaturalno je da dvostruki bjegunac i dezerter veliča srpsko junaštvo, pa i preko gusala.

Njegovi školski drugovi izražavaju ozbiljnu sumnju i u podatak koji je zvanično predstavio da je završio Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja. Neki kažu da je završio Višu trenersku školu i da je na volšeban način došao do diplome. Da imaju razloga za sumnju govori i podatak da je Govedarica studirao sedam godina.

Jedini posao, osim dva poslanička mandata, koji je Govedarica u životu radio je tehnički direktor Kulturno-sportskog centra u Gacku. Sigurno je ovo radno mjesto veliko iznenađenje za Gačane, koji ne znaju ni šta je tačan opis poslova navedenog radnog mjesta. Bilo bi zanimljivo da Vukota Govedarica ispriča šta je to konkretno radio u sportskoj dvorani u Gacku i, što je važnije, kako je došao do tog radnog mjesta.

Javna je tajna da mu SDS u Gacku nije želio dati posao jer je dezerter i da se zaposlio zahvaljujući tadašnjem generalnom direktoru Rudnika i TE Gacko. „Obrazovanje, pismenost i kompetentost“ Vukote Govedarice dugo je, s razlogom, predmet šala domišljatih učesnika na društvenim mrežama.

I ništa sporno ne bi bilo u dijelovima biografije narodnog poslanika iz Gacka, da on nije poželio da bude predsjednik Republike Srpske. I s retuširanom biografijom – previše!