U vrijeme kad se gradio, bio je najveća željeznička stanica u Evropi, ali sada decenijama nije korišten i u raspadajućem je stanju.

Ipak, čini se da bi legendarna stanica u selu Kanfran u Pirinejima, na granici Francuske i Španije, ponovno mogao oživjeti.

Za gradnju Međunarodne željezničke stanice Kanfran nije se štedjelo. Sama zgrada duga je 240 metara, ima 365 prozora, po jedan za svaki dan u godini i 156 vrata. Gradnja tunela uz stanicu počela je 1912. i završena je 1915, a gradnja stanice krenula je 8 godina kasnije. U saobraćaj je puštena 1928.

Imao je i bolnicu, restoran te prostorije u kojima su živjeli carinici iz Francuske i Španije. Dok je bio otvoren, zahvaljujući njemu, čak je i populacija sela porasla s 500 na 2.000 stanovnika.

Lokalne vlasti i sa francuske i sa španske strane početkom 20. vijeka planirale su pojačati međunarodna putovanja i trgovinu kroz Pirineje. Ambiciozan projekat, s mnogo tunela kroz okolne planine, dugo se realizovao zbog Prvog svjetskog rata u kojem su se mnogi radnici na gradnji stanice borili.

Odmah nakon otvorenja otkriveni su i prvi, poprilično veliki gafovi. Šine su bile različite, pa su putnici morali presjedati, što je čitavu vožnju usporilo, a naročito je to došlo do izražaja kod prevoza robe.

U prvih nekoliko godina kolodvor je koristilo svega 50-ak osoba dnevno, što je poražavajuće u odnosu na broj turista koji danas obiđu ovo mjesto. U nekoliko godina vidjelo ga je više od 100.000 ljudi, a uglavnom se radi o Špancima.

Oba svjetska rata ni događaji između njih nisu pomogla da ovaj projekt zaživi onako kako su to vlasti zamislile. General Franko zatvorio je tunel kako njegovi protivnici ne bi mogli krijumčariti oružje ovim putem, a nakon njegovog otvaranja tokom Drugog svjetskog rata brojni Jevreji i vojnici Saveznika koristili su se tunelom kako bi prebjegli u Španiju.

Nakon rata Francuzi su izgubili interes u liniju i započela je propast ove stanice. Populacija grada vratila se na svoju izvornu veličinu, a zgrada i šine počele su propadati.

Lokalne vlasti sa francuske i španske strane opet su pokazale interes za stanicom, a vlast u Aragonu otkupila je zgradu s namjerom da je renovira i pusti u saobraćaj.