Transsibirska željeznica povezuje dalekoistočni, sa evropskim dijelom Rusije. Pruga je ukupne dužine od gotovo 10.000 kilometara, a putovanje vozom iz Moskve do Vladivostoka predstavlja nevjerovatan doživljaj.

Avanturisti ste i obožavate putovanja? Ako je vaš odgovor potvrdan, obavezno morate sebi da priuštite odlazak u Rusiju i vožnju Transsibirskom željeznicom što je ime željezničke rute koje prolaze kroz Sibir, a idu iz Moskve do Vladivostoka, a dalje se nadovezuju i Transmongolska linija za Ulan Bator i Transmandžurijska za Peking.

Željeznička pruga je građena u periodu od 1891. godine do 1916. godine i najduža je u cijelom svijetu sa ukupnom dužinom od gotovo 10.000 kilometara, tačnije 9.288 kilometara. Pruga prolazi kroz Perm, Jekaterinburg, Omsk, Novosibirsk, Krasnojarsk, Irkutsk, Čita i Habarovsk. Voz prolazi kroz osam vremenskih zona, a putovanje traje čak sedam dana.

Izgradnje pruge koja povezuje dalekoistočni sa evropskim dijelom Rusije otpočela je davne 1891. godine. Ideja za ovaj projekat bila je logična. Ogromno prostranstvo Rusije i njene gradske centre koji se nalaze sa obje strane Sibira trebalo je spojiti na način koji će da ublaži veliku prostornu udaljenost i da omogući efikasnije funkcionisanje privrednog, ekonomskog, vojnog, ali i privatnog života.

Daleko od Moskve, na obali Tihog okeana, razvijao se Vladivostok (“vladar istoka”), još tada značajna luka i trgovački centar koji danas ima oko milion stanovnika, široke bulevare, romantične ulice.

Grad je do 1992. godine bio zatvoren za strance, a i sami Rusi su jedino uz posebne dozvole mogli da ga posjećuju.

Vladovostok na istoku i Moskva u evropskom dijelu Rusije tako su povezani Transsibirskom željeznicom koja je građena u teškim uslovima, bez mašina i drugih pomoćnih sredstava, već najprostijim alatkama, ašovima, lopatama, pijucima. Sa izgradnjom se počelo sa oba kraja, od Vladivostoka ka sjeverozapadu i od Moskve ka azijskom dijelu Rusije, preko novoizgrađenog mosta preko Urala.

Za radnike su uzeti osuđenici sa ostrva Sahalin, kao i redovni ruski vojnici, za platu 50 procenata veću od prosječne.

Transsibirska željeznica dio je većeg kompleksa koji još čine i Transmandžurijska željeznica (vodi sve do Pekinga), Transmongolska željeznica (pruža se preko Mongolije i Ulan Batora i takođe vodi do Pekinga) i najnovija, građena laganim tempom pet decenija, Bajkalskoamurska željeznica.

Raspadom SSSR-a i otvaranjem Rusije ka svijetu Transsibirska željeznica postala je svojevrsna turistička atrakcija, kako za strance tako i za same Ruse.

Sam voz koji saobraća Transsibirskom željeznicom je priča za sebe. Možete da putijete prvom, drugom i trećom klasom, u dvokrevetnim, četvorokrevetnim i višekrevetnim kupeima.

U prvom slučaju cijena je 7 puta veća nego u posljednjem, što i nije strašno jer se smatra da je pravi užitak putovanja upravo najjeftinijom, trećom klasom koja košta oko 190 evra za relaciju Moskva-Vladivostok.

Naravno postoje i ekskluzivni turistički aranžmani privatnim vozovima u kojima se povratne karte kreću i do nekoliko hiljada evra u zavisnosti od nivoa komfora i luksuza.

U vagonima se nalaze po dva toaleta i vagon restoran koji nije jeftin, ali je čuven po svom vagon-baru. Ipak, nećete ostati gladni jer će vas na svakoj stanici lokalno stanovništvo nuditi domaćim specijalitetima za minimalnu sumu novca.