Danilo Škero iz Trebinja jedini je uzgajivač dunja u Istočnoj Hercegovini.

Na svojoj plantaži u Pridvorcima ima 450 stabala dunja. Uzgaja dvije sorte: leskovačku dunju koja daje količinu i vranjski dunjac koja daje aromu.

Škero kaže da je ljubav prema dunjama počela davne 1963. godine kada je kao dijete živeći u Sarajevu, u sobi osjećao miris dunje na ormaru.

„Kada sam 1964. godine došao u Trebinje, to me postaklo da potignem voćnjak dunja, jer je to jedina biljka koja ima najljepšu plemenitost, ljubav, ljepotu i miris. Želja mi je bila da od nje proizvodim rakiju“, rekao je Škero.

Ove godine, navodi da će sa svoje plantaže imati oko pet tona dunje, sljedeće godine deset, a za dvije godine očekuje 20 tona dunje.

Škero dodaje da dunja ima široki spektar djelovanja, ali i ljekovito dejstvo.

„Od dunje se može praviti slatko, džem, sok, kompot, rakija... Za dunju kažu da je najljekovitije voće na svijetu, zovu je kraljica jeseni, jer je to jedina voćka koja na jesen ima sve vitamine i minerale“, kazao je on.

Škero se ipak fokusirao na proizvodnju rakije od dunje.

„Jedan dio dunja prodam, a od ostatka pravim rakiju. Od 365 dana, 340 provodim u voćnjaku. Veliki je to posao koji zahtjeva rad, trud i posvećenost tokom cijele godine. Faza je puno da bi se dobila kvalitetna rakija. U tom poslu mi pomažu sin i dvije unuke“, naveo je ovaj proizvođač.

Sa proizvodnjom rakije počeo je 2007. godine, a da bi usavršio postupak, bilo mu je potrebno osam godina da nauči kako da ispeče kvalitetnu rakiju.

„Za dobru kvalitetnu rakiju je potrebna zdrava i mirišljava dunja, koja mora da odleži u podrumu oko šest mjeseci, na temperaturi od 17 stepeni, da omekša, požuti i dobije miris, da bi se pristupilo pečenju rakije. Rakija mora da odleži u buradima i po četiri godine. Što je starija, to je bolja. Od 100 kilograma dunje dobijem oko šest litara rakije, a litar rakije košta 30 maraka“, istakao je Škero.

Ovaj vrijedni penzioner planira da iduće godine rakiju sa etiketom pusti na tržište, ali se već uveliko pročuo glas o dunjevači iz Pridvoraca, koja ima svoje kupce širom svijeta.

„Pored dunja na svojoj plantaži imam i 450 patuljastih trešanja i oko 100 stabala šipaka, kajsija i smokava. Dok god me zdravlje bude služilo, penzionerske dane provodiću u polju sa svojim voćkama, jer je moj voćnjak na ponos grada“, zaključio je Škero.