TREBINJE: Nezadovoljan malom minutažom u Andori, mladi košarkaš iz Trebinja Nikola Marić raskinuo je ugovor sa ekipom iz istoimene državice između Španije i Francuske, pa je novogodišnje i božićne praznike proveo u rodnom gradu.

Iako je trenutno bez kluba, ponuda ima, uglavnom iz inostranstva, ali će ih dobro izvagati jer kaže da više ne želi da sjedi na klupi.

– Nude mi da igram u inostranstvu, ali bih ozbiljno razmislio ukoliko se pojavi neki ozbiljan klub iz regiona. Generalno, nije mi toliko bitno gdje ću igrati, samo da dobijem adekvatnu minutažu, a i ta ekipa bi trebalo da ima neki plan rada i da se bori za neki cilj – izjavio je Marić.

Sa osam godina počeo je trenirati, da bi ga sa samo 14 sportski put odveo u Španiju poslije jednog turnira u Bijeljini, gdje su ga primijetili skauti, pa se slobodno može nazvati španskim đakom jer je tamo mnogo toga naučio.

– Počeo sam kod Čedomira Šotre, a nakon dvije-tri godine nastavio kod Dražena Šegrta. Uslijedili su turniri, pa su me u Bijeljini primijetili skauti iz Slovenije, Srbije i Španije i počeli se javljati roditeljima, a onda smo se odlučili za Španiju. Stigao sam u Huventud iz Badalone, gdje sam proveo po jednu kadetsku i juniorsku sezonu. Tu sam imao uspjeha jer smo prve sezone stigli do trećeg mjesta u šampionatu, dok smo iduće postali vicešampioni jer smo poraženi od Reala. Zatim sam prešao u Feunlabradu, gdje sam odradio drugu juniorsku godinu i igrao treću ligu Španije. Iako sam imao ugovor na jednu plus jednu godinu, mislio sam da je bolje da pređem u Andoru, gdje bih igrao za drugu ekipu i polako prišao prvom timu. To se i desilo na početku, kada sam dobijao po nekoliko minuta, a zaigrao sam u plej-ofu protiv Real Madrida – istakao je Marić.

Veliki uspjeh kluba te sezone koštao je mladog Trebinjca mjesta u ekipi.

– Obećali su mi ugovor sa prvom ekipom, ali nakon što su bili među osam najboljih u Španiji i stekli pravo nastupa u Evrokupu, doveli su nove igrače, a ja sam ostao na istom mjestu. Mogu da igram na višem nivou jer sam trenirao i igrao sa najjačim timom i nisam htio da se vraćam u B ekipu. Najgore je što sam po dolasku novih igrača dobijao sve manje šansi i nisam htio da gubim vrijeme igrajući u četvrtoj ligi, koja nije nimalo naivna, ali sam je prerastao. Razgovarao sam sa direktorima i generalnim menadžerom, od kojih sam tražio da mi daju čiste papire pa su mi izašli u susret – istakao je Marić.

U Andori nije bio usamljen jer su u ekipi bili Vladimir Janković, Jaka Blažič i Oliver Stević.

– Oni su uvijek bili tu za mene da mi pomognu na terenu, a Oliver mi je pomagao i van terena. Oni su toliko dobri momci da im se uvijek možeš obratiti za pomoć i nikad te neće ostaviti na cjedilu, a na terenu se od njih može mnogo toga naučiti – kazao je Marić.

Krajem 2016. godine zaigrao je za juniorsku reprezentaciju BiH na Evropskom prvenstvu u turskom Samsunu. Iako je ranije bio na skeneru Srbije, nije dobio poziv pa je odlučio da više ne čeka.

– Tri godine sam bio na kampovima mladih reprezentacija Srbije i bilo je interesovanja da igram za Srbiju, ali sam tokom 2016. odlučio da prihvatim poziv BiH, pa sam se našao u timu na EP. Igrao sam poprilično dobro i treneri su bili zadovoljni, ali sam mogao bolje. Problem je što tokom karijere najviše igram na krilnom centru ili ponekad na krilu, a u  reprezentaciji su me gurali na centra, gdje se nisam najbolje snalazio jer nemam iskustva na toj poziciji – rekao je Marić.

Grad – šoping centar

Klub je smješten u gradu od nekih 40.000 stanovnika između Španije i Francuske.

– Riječ je o malom i lijepom gradu koji najviše liči na šoping centar. Mnogo je turista koji tu kupuju jer su porezi niži nego u ostatku Evrope. Čini mi se da je više turista nego domaćeg stanovništva. Snijeg često pada jer je visoko u planinama, ali nije nešto posebno hladno i mnogo je toplije nego našim krajevima – kazao je Marić.

Jezik

Iako je vrlo mlad otišao u Španiju, brzo se snašao tamo.

– Trebala su mi samo tri-četiri mjeseca da savladam španski jezik i odlično se služim njime, dok je u Andori službeni jezik katalonski, koji sam savladao nakon sedam mjeseci. Ipak, u Andori se najčešće priča španski, tako da tu nema problema – rekao je Marić.