Nemanja Majdov je bacio konkurenciju pod noge u Bakuu, gdje je osvojio svoj prvi grend slem, čime je nastavio da skuplja bodove za Olimpijske igre u Tokiju iduće godine.

Ipak, da li će mu biti ispunjen jedan od sportskih snova biće poznato tek 25. maja 2020, kada će biti saopštena imena učesnika, a već je poznat kriterijum prilikom izbora, mada je on pomalo komplikovan i teško je bilo šta prognozirati do pred sam izbor.

- Kada su u pitanju Olimpijske igre, već sam “duboko” u normi, ali u džudu se siječe tek u maju sljedeće godine, tako da je godina bitaka tek počela. Hvala bogu, spreman sam za izazove i sve je do mene. Ako sam na svom nivou, onda sam najbolji na planeti i sve odlučujem - izjavio je Majdov.

Na putu do zlatne medalje upisao je pet pobjeda protiv rivala iz bivših sovjetskih republika, s tim što mu je protivnik iz polufinala nastupao pod zastavom Španije, a rođeni je Gruzin. Bila je to borba dva posljednja svjetska šampiona, Majdova iz 2017. i Nikoloza Šerazadišvilija iz prošle godine.

- Bio je to najteži i prelijep meč za ljubitelje džuda jer je on aktuelni prvak svijeta i ovakvi mečevi se čekaju. Ušli smo u produžetak, ali sam ga dobio sjajnim iponom - rekao je Majdov.

Prije dva mjeseca stigao je do titule na gran priju u Marakešu, da bi sada osvojio prvi grend slem.

- Takmičenje u Bakuu bilo je jedno od najjačih i nedostajala su tri čovjeka da bude kao prvenstvo svijeta. Potvrdio sam formu i ova godina dobro je krenula. Bjelorusa Jahora Varapujea dobio sam bez borbe jer je odustao zbog povrede, zatim sam bio bolji od kadetskog i juniorskog prvaka svijeta Laše Bekaurija, da bih se u četvrtfinalu revanširao Rusu Husenu Halmurzaevu, koji me je pobijedio posljednji put kada smo se sastali 2017. godine, dok sam ga sada dobio u rovovskoj bici. U finalu je cijela dvorana bila protiv mene jer sam se borio protiv takmičara iz Azerbejdžana, mada sam to riješio bacanjem na vazari, došao do velike titule i ponovo se čula himna “Bože pravde” - naglasio je Majdov.

Hvala ocu Ljubiši

Majdov je istakao da se osjećao nepobjedivim toga dana u Bakuu.

- Imao sam sjajno izdanje i pobijedio velika imena. Toga dana, ko god ili koliko god njih da mi je došlo, pobijedio bih sve jer sam bio na svom nivou, a kada sam na svom nivou, onda sam najbolji na planeti. Druga stvar, borio sam se na dan Svetog Vasilija Ostroškog, koji mi je bio na pomoći i zato smo bili nezaustavljivi. Prije ulaska u dvoranu rekao sam mom timu: “Ne znaju ovi ovdje koju i koliku mi svetinju danas slavimo.” Zahvalio bih mom ocu i najboljem treneru Evrope Ljubiši i ključnom čovjeku Ivanu Todorovu - kazao je Majdov.